Hrvatski startup Oradian pomaže siromašnima

Multinacionalna tvrtka Oradian je 2014. godinu privela kraju u velikom stilu: osvojila je prvo mjesto na bečkom Pioneers festivalu te tako dobila još jedno priznanje za inovativno poduzetništvo nakon što je pola godine ranije odabrana kao najbolji startup na Shift konferenciji u Splitu. Ovaj šaroliki tim ljudi iz svih krajeva svijeta stručnjake u industriji impresionirao je svojim bankarskim rješenjem „u oblaku“ Instafin namijenjenim za zemlje u razvoju. Instafin je brzo prihvatilo i tržište, tako da se ovim novim bankarskim servisom danas već služe financijske institucije u nekoliko afričkih zemalja. Mi smo tako ovih dana odlučili navratiti do sjedišta Oradiana u centru Zagreba i čuti njihovu cool priču.

Instafin

„Ono što smo razvili jest bankarski sustav u oblaku“ objašnjava Antonio Šeparović, hrvat s južnoafričkom putovnicom i jedan od četiri osnivača Oradiana koji je veći dio svog života proveo u JAR-u. „U pravilu poslužujemo sve tipove institucija koje su 'niže' od tradicionalnih banaka, ono što se općenito naziva neformalnim financijskim sektorom.“ U to spadaju organizacije za mikrofinanciranje, kreditne zadruge, zaklade i sl. Tvrtku su osnovali 2012. godine, a do danas su završili razvoj svog softvera Instafin, koji je u ovom trenutku već komercijalni proizvod i na dnevnoj bazi služi više od deset klijenata, odnosno oko 180.000 krajnjih korisnika. Antonio i mladi nijemac Julian Oehrlein, također suosnivač Oradiana, su nam se isto tako pohvalili kako se uz pomoć Instafina dnevno rukovode s otprilike 10 do 15 milijuna eura.

Od Indonezije do Zagreba

No, kako je u biti počela ova priča o uspjehu i što se sve mora poklopiti da Hrvat, Nijemac, Nigerijac i Amerikanac krenu u poduzetničke vode s ciljem usluživanja neformalnog bankarskog sektora u zemljama u razvoju, i još k tome za sjedište svoje multinacionalne tvrtke odaberu Zagreb? „Svijet je prilično malo mjesto,“ kaže nam Antonio; „Ja sam osobno prodavao bankarske sustave u prošlosti i upoznao Andrewa (Mainharta) u Indoneziji.“ Tada je on bio Antonijev kupac, a opet su se sreli u Kambodži. Četvrti osnivač, Onyeka Adibeli je također bio njegova mušterija u Nigeriji, a naš drugi sugovornik Julian je već prije surađivao s Antonijem u istom sektoru. „Tim je u osnovi sastavljen i od ljudi iz industrije sa strane ponude i od ljudi sa strane potražnje,“ objašnjavaju dečki. Uz samu djelatnost, ono što je svima bilo zajedničko jest to što su se svi slagali da softver s kojim su rukovali jednostavno nije valjao. „Mi smo prodavali škart, oni su ga kupovali,“ vrlo izravno će Antonio. „Što sam više prodavao taj softver, to sam više bio razočaran što nemam jednu jedinu mušteriju koja bi mi mogla biti dobra referenca, što je za mene bilo krajnje deprimirajuće.“

Julian pojašnjava da čak nije stvar u tome da niti jedno rješenje nije imalo pozitivne karakteristike, no svako je bilo daleko od toga da zaista spoji te pozitivne strane u jedan proizvod. Nije postojalo nešto što će odgovarati tržištu, biti bazirano na modernoj tehnologiji, imati dobar sustav korisničke podrške i ujedno biti priuštivo. I tako se rodila ideja za Oradian i Instafin. „Međusobno smo surađivali godinama, vidjeli smo problem iz prve ruke, vidjeli smo što znači ne imati ispravan alat za rukovođenje stvarno povećom količinom novca i jednostavno smo odlučili napraviti ga sami.“ Instafin su izradili pomoću programskog jezika Scala i alata koje su sami razvili. Ono glavno što ih je tada povezalo i što ih još uvijek povezuje jest, kažu, strast za ovom djelatnošću. Na kraju krajeva, zbog toga je Julian i odustao od svog magisterija te sada, prema Antonijevim riječima, „radi na poslovnom magisteriju u stvarnom životu.“

Softver kao usluga

Antonio kaže da „danas napokon može prodavati softver na koji je u poza pravi procvattpunosti ponosan, u koji je uložio sve i koji je njihov.“ Dečki otkrivaju i da tek sada kada imaju softver kojeg su sami razvili mogu jamčiti da se radi o vrhunskom proizvodu, a da drugačije i ne bi mogli raditi toliko pedantno i brzo, što je zbog velike odgovornosti koja je na njima iznimno bitno. Naime, o funkcionalnosti i pouzdanosti njihovog softvera ovise institucije koje uglavnom služe one najugroženije socijalne skupine u zemljama trećeg svijeta, tako da za greške nema mjesta. Oradian pomaže financijskim institucijama nudeći im tzv. cloud softversko rješenje za bankarske usluge koje je značajno jeftinije od  alternativa, što neposredno smanjuje troškove poslovanja tih institucija i omogućuje im da smanje kamatne stope.

„Ne samo što naši klijenti štede novac prihvaćanjem našeg rješenja, već potencijalno štede i ljudstvo“ napominje Julian. Kaže da mu je u sjećanju ostao IT menadžer jednog od Oradianovih klijenata koji je bio oduševljen što nakon implementacije Instafina više nije morao toliko putovati po zemlji kako bi dobio najosnovnije informacije o poslovanju svoje institucije. I to je u biti glavna prednost njihovog softverskog rješenja i glavni način rada: omogućuju neefikasnim financijskim institucijama da postanu efikasnije tako da se one posredno šire i služe sve veći broj klijenata, čime raste i broj krajnjih korisnika Oradianovog softvera. Instafin svojim klijentima naplaćuju par eura po krajnjem klijentu, tako da su njihove cijene automatski prilagođene zahtjevima institucija svih veličina, a kako nemaju robusnu infrastrukturu, ne treba ni uložiti milijune kako bi se počelo raditi s njom.

Zbog toga je jedinstvena na tržištima u razvoju i toga su u Oradianu itekako svjesni. Zato nude i još nešto što njihova konkurencija ne može – testne periode. Kompletni Instafin je osmišljen na modelu „softver kao usluga“, kao pretplatnički servis koji se bez previše komplikacija u bilo kojem trenutku može početi ili prestati koristiti, što je izravna prednost cloud tehnologije u odnosu na druga rješenja. Kako je dizajniran za zemlje u razvoju, Instafin bez problema radi i u uvjetima niskog bandwidtha, a Antonio i Julian nam tvrde da to nije bio problem ostvariti kada su svoj proizvod „dizajnirali pametno.” Prisjećajući se kasnih devedesetih kada je dizajnirao web stranice, Antonio objašnjava kako je disciplina potrebna za rad s ograničenim resursima u njega usađena još iz tog vremena „kada je brojao svaki piksel i svaki znak prilikom izrade stranice.”

Hrvatska - pogodna za inovativne poduzetnike?

Ono što nam je bilo iznimno zanimljivo jest odluka osnivača da sjedište Oradiana smjeste u Zagreb, s obzirom da niti jedan od njih nije bio pretjerano vezan za Lijepu našu. Da, Antonijeva obitelj je podrijetlom s Korčule i on tečno govori hrvatski, no odrastao je u JAR-u i proputovao velik dio svijeta, tako da je definitivno bio svjestan svih opcija, baš kao i njegovi kolege suosnivači. Pa, zašto baš Hrvatska, pogotovo u doba kada toliko mladih talenata emigrira kako bi svoje poduzetničke naume ostvarili negdje drugdje? „Razmotrili smo sve opcije i htjeli smo napraviti što je više toga moguće, tako da smo rezali nepotrebne troškove“ objašnjava. Jednostavne stvari poput činjenice da hodaju na posao i nitko u tvrtci ne koristi auto igrale su veliku ulogu oko njihove odluke o lokaciji sjedišta Oradiana.

U Londonu ili Berlinu bi, kažu, proveli 45 minuta dnevno na dolaženje i odlaženje s posla, a tih sat i pol bi prema vlastitom priznanju radije proveli radeći. Julian nam je uz to ponudio još jednu zanimljivu perspektivu: Hrvatska je u Europskoj uniji te stoga ima praktički sve njene prednosti: optički internet, dobre zračne veze sa praktički svim većim svjetskim destinacijama, nudi život u sigurnom okruženju „u kojem ne morate imati rešetke na prozorima“ i sl. Objašnjava nam da vidi kako mediji često uspoređuju Hrvatsku s Njemačkom, Engleskom i ostalim zapadnoeuropskim zemljama naglašavajući kako je tamo sve bolje. No, otkriva da su osnivački Oradiana razmišljali i o drugim lokacijama na starom i drugim kontinentima i zaključili kako „da, neki djelovi Europe možda jesu blještaviji, no vani je cijeli jedan svijet koji je puno mračniji.” Osim prednosti koje ima kao članica EU, Oradian se odlučio za Zagreb i zato što on i dalje nudi troškove življenja istočne Europe „koji ne mogu biti bolji na cijeloj planeti, jer jednostavno ne postoji drugo mjesto na svijetu gdje s ovim životnim standardom možete živjeti toliko jeftino.”

Potrebna promjena mentaliteta

Naravno da nije sve tako svijetlo. Tako su, primjerice, imali problema s dobivanjem jamstva za kredit kod HAMAG Investa koji ih je tijekom nekih osam do deset mjeseci odbio čak četiri puta prije nego što je napokon „popustio.”  Ipak, dečki iz Oradiana naglašavaju kako nikada nisu ovisili o tom jamstvu već se samo radilo o dodatnom kapitalu koji su mogli pametno uložiti u rast svog biznisa, što se na kraju i dogodilo.

Smatraju kako je za uspješan startup potrebno sve isplanirati bez ikakve vladine pomoći jer nažalost, ona često nikada ne dođe, pogotovo s obzirom da često treba potrošiti ogromne napore na educiranje ljudi koji odlučuju o državnom financiranju startupa. Iako vjeruju da će se ta situacija s vremenom promijeniti kako na relevantne pozicije dolaze ljudi s više iskustva s novim tehnologijama kao što je njihova, trenutačno im je sustav samo izazvao puno frustracija i sve što su mogli zaključiti jest da „nije fer“ za tvrtke poput njihove, tim više što su u periodu dok ih je HAMAG odbijao saznali da isti financira čak i autopraonice. Julian je slikovito opisao kako misli da „umjesto bušenja nafte na Jadranu i uništavanja obale i turističke industrije bolje taj isti novac uložiti u moderne tehnologije koje ne troše toliko prirodnih resursa i zaista su održive.” Uz to, vjeruju i da se za pravi procvat startupa u Hrvatskoj treba promijeniti sam mentalitet ljudi koji ih pokreću te da svi zajedno trebaju više razmišljati na jednoj globalnoj razini.

Oradian trenutačno zapošljava pet ljudi u Lisabonu, dvoje u Nigeriji i 12 u Hrvatskoj, a u tvrtci napominju kako su „konstantno u potrazi za fantastičnim talentom i ljudima koji dijele njihovu viziju.” Ne osjećaju se opterećeni bilo čime i jednostavno se planiraju širiti „tamo gdje nađu ljude vične ovom sektoru koji smatraju da vrijedi uložiti dobar dio života u ono što žele i planiraju postići.” Ipak priznaju da trenutačno imaju pune ruke posla u Africi, konkretno Nigeriji, Liberiji i Gani, tako da još uvijek ne planiraju momentalnu ekspanziju na nova tržišta. Ipak, u nekoj daljoj budućnosti govore o Latinskoj Americi i jugoistočnoj Aziji, a u kontaktu su i s određenim centralnim bankama i drugim većim financijskim institucijama. Planiraju još puno velikih stvari, no za sada su posve koncentrirani na dosezanje sto milijuna krajnjih klijenata. Ponudama za kupovinu tvrtke i njezinih rješenja se ne zamaraju jer iako priznaju da ih je već bilo, kažu da im nije „cilj prodati se nego ostvariti zacrtano“ te se ne zamarati hipotetskim scenarijima o preuzimanju.

Za kraj smo Antonia i Juliana zamolili mogu li podijeliti koji mudar savjet za nove i nadolazeće startupe u Hrvatskoj, tako da su istima poručili sljedeće: fokusirajte se na svoj biznis, keš je kralj, nemojte biti naivni, no nemojte se ni bojati neuspjeha jer tko ne riskira – ne profitira.