Život ne treba DNK ili RNK

Philipp Holliger iz Laboratorija molekularne biologije u Cambridgeu i njegovi kolege, uspjeli su od genetskog materijala stvorenog u laboratoriju proizvesti umjetne enzime, vitalne katalizatore potrebne za život kakav poznajemo. Ti enzimi ne sadrže DNK ili RNK, već umjetni XNK (ksenonukleinsku kiselinu), a to se otkriće može koristiti za nove vrste medicinskih tretmana i pronalaženje života na stranim planetima.

Ono što je dodatno zanimljivo je podatak da je ovaj znanstveni rad nastao u istom laboratoriju u kojem su 1953. godine Francis Crick i James Watson otkrili strukturu DNK.

Prije tri godine Holligerov tim je u laboratoriju sintetizirao prvi XNK, a to su postigli korištenjem istih građevnih jedinica (nukleobaza) kao u DNK - adenina (A), citozina (C), gvanina (G) i timina (T), odnosno uracila umjesto timina u RNK, što su postigli zamjenom skupina šećera (deoksiriboze u DNK i riboze u RNK), s drugim šećerima i molekulama koje se ne mogu naći u prirodi.

Isti tim je od tada uspio pronaći način kako uviti lanac molekula njihovog umjetnog XNK da se formiraju enzimi. XNK enzimi su tada pokazali sposobnost "izreži-i-zalijepi" (cut-and-paste) individualnih dijelova XNK koji pohranjuju i kopiraju genetsku ili hereditarnu informaciju (prijenos genetičkih obilježja s roditelja na djecu), dok istovremeno stvaraju i uništavaju određene molekule prema potrebi.

Holliger kaže kako su sve do sada DNK i RNK bile jedine molekule koje su pohranjivale genetsku informaciju, te zajedno s proteinima, jedine biomolekule koje su mogle formirati enzime. 

Mogućnosti istovremenog ponašanja poput enzima i pohrane hereditarne informacije, smatraju se prvim velikim koracima u stvaranju umjetnog života, pa sada jedino preostaje natjerati XNK da sama sebe kopira, kao što to čini RNK.

Znanstvenici sada rade na stvaranju novih formi života temeljenih na XNK, koji bi mogli dovesti do novih medicinskih terapija koje će se naći u interakciji s molekulama RNK pacijenata, ili će se poslati u okoliš kako bi ga čistili od zagađivača.

Ovo otkriće također otvara i mogućnost pronalaska organizama na drugim planetima, koji se temelje na drugačijim vrstama molekula koje pohranjuju genetske informacije i stvaraju enzime s podrškom života.

Drugim riječima, to znatno povećava opcije za potragu za životom u svemiru, jer predstavlja potvrdu da se život uopće ne mora temeljiti na DNK i RNK.

Izvor: Sveučilište Cambridge