Otkriveni moždani putovi za impulzivno jedenje

Novo istraživanje sa Sveučilišta Georgia otkrilo je kod insekata nove moždane putove povezane s jedenjem radi zadovoljstva. Ovo otkriće baca novo svijetlo na zrcalne neurone impulzivnog jedenja u ljudskom mozgu. 

''Znamo da insekti jedu više kada su gladni, postaju agresivni i u stanju su napraviti znatno više ne bi li došli do hrane'', kaže Ping Shen, izvanredni profesor stanične biologije na Sveučilištu Georgia (inače profesor na Franklin College of Arts and Sciences). ''Malo se zna o onoj drugoj strani – potrebom za hranjenjem radi zadovoljstva – kada životinja nije toliko gladna, no ipak osjeti snažno uzbuđenje kada se nađe u prisutnosti ukusne hrane. 

''Činjenica da kod jedne relativno male životinje kao što je ličinka muhe dolazi do takvog impulzivnog poriva za hranjenjem kao oblikom samopovlađivanja, bilo je pravo iznenađenje''. 

Istraživački tim predvođen Shenom, koji je ujedno i član Biomedical and Health Sciences Instituta, otkrio je kako se dovođenjem prethodno nahranjenih ličinki voćne mušice (lat. Drosophia melanogaster) u okruženje privlačnih aroma u njima aktivira nagli poriv za jedenjem hrane bogate šećerom. Rezultati, objavljeni u časopisu Cell Press, sugeriraju kako je jedenje radi zadovoljstva davno urođeno ponašanje te kako se ovakve ličinke mogu koristiti u proučavanju neurobiologije i evolucije olfaktornih ugađajućih impulsa. 

Kako bi testirao tu teoriju kod muha, Shen je dobro nahranjene ličinke dovodio u aromatizirano okružje. Svakoga bi puta rezultat bio takav da bi ličinke okružene primamljivim mirisima pojele oko 30 posto više hrane, no kada bi se ličinkama dao manje privlačan obrok, odbile bi jesti. 

''One imaju očekivanja'', rekao je. ''Smanjimo li količinu šećera ispod određene razine, više ne reagiraju. Slično je i s ljudima – probamo li naizgled predivan komad torte i shvatimo da je zapravo star i groznog okusa, više nas neće zanimati''. 

Shenov tim pokušao je detaljnije odrediti ovaj fenomen povezanosti uzbuđenja i očekivanja. Otkrili su kako su ličinke koje su bile izložene aromi ostajale pod utjecajem impulsa oko 15 minuta. 

''Nakon 15 minuta vratile bi se u normalno stanje. Uzbudimo se, ali ne možemo zauvijek ostati uzbuđeni. Dakle, postoji i mehanizam 'za gašenje'', rekao je Shen. 

Njegov rad sugerira i kako su neuropeptidi, kemijske supstance koje mogu biti okidači za impulzivno jedenje, jednaki i kod muha i kod ljudi. ''Postoje snažni signali za samopovlađivanjem koji su evolucijski svojstveni i muhama i ljudima te utječu na njihovo daljnje djelovanje'', rekao je Shen. ''Sve dok su uključeni, životinja će jesti. U ovom primjeru mozak je glup. Ne zna na koji je način aktiviran. Muha misli: 'Njušim nešto, želim to napraviti'. Ovakav oblik povezanosti ustalio se jako rano, vjerojatno i prije podjele. Zato su nam zajednički''. 

U slučaju muha, četiri su neurona zadužena za povezivanje signala iz olfaktornog centra do mozga kako bi se proizvelo djelovanje. Svaki miris i receptor prevode signal malo drugačije. Ljudski okidači su očito mnogo složeniji, no Shen smatra kako je sama osnova mehanizma vrlo vjerojatno jednaka. Trenutno s kolegama surađuje na računalnom modelu kako bi se utvrdilo na koji se način ti mirisi tumače kao podražaji. 

''Teško je biti na dijeti, pogotovo u okruženju tako privlačne hrane'', rekao je Shen. ''Vrlo je teško kontrolirati ovakve nagle porive. Razumijemo li kako dolazi do impulzivnog jedenja, barem s bihevioralnog aspekta možemo pronaći način kako to spriječiti. Možemo bolje prilagoditi naše ponašanje ili koristiti kemijske supstance kako bismo smanjili ovakve nagone".

Izvor: Znano.st