DNK otkriva izgubljeni svijet star 2 milijuna godina

Epohe kasnog pliocena i ranog pleistocena prije 3,6 do 0,8 milijuna godina imale su klime slične onima predviđenim u budućem zatopljenju.

Paleoklimatski zapisi pokazuju snažno pojačanje pola sa srednjim godišnjim temperaturama od 11–19 °C iznad suvremenih vrijednosti.

Biološke zajednice koje nastanjuju Arktik u to vrijeme i dalje su slabo poznate jer su fosili rijetki, pa su se znanstvenici Sveučilišta u Kopenhagenu poslužili okolišnom DNK, odnosno eDNK. To je genetski materijal koji se izdvaja iz biljaka i životinja, primjerice iz stanica kože ili izmeta i nakuplja se u njihovom okolišu.

Istraživači su iz drevnog eDNK starog 2 milijuna godina otkrili bogate biljne i životinjske skupine formacije na području Kap Københavna na sjevernom Grenlandu.

Zapis eDNK pokazuje otvoreni borealni šumski ekosustav s mješovitom vegetacijom stabala topole, breze i tuje, kao i raznim arktičkim i borealnim grmljem i biljem, od kojih mnogi prethodno nisu bili otkriveni na lokaciji iz zapisa makrofosila i peludi.

eDNK zapis također potvrđuje prisutnost zečjeg i mitohondrijskog DNK iz životinja uključujući mastodonte, sobove, glodavce i guske, a svi su preci svojih današnjih i kasnopleistocenskih srodnika.

Prisutnost morskih vrsta, uključujući potkovičastog raka i zelene alge, podupire topliju klimu od današnje, a rekonstruirani ekosustav nema suvremeni analog.

Opstanak takve drevne eDNA vjerojatno je povezan s njezinim vezanjem na mineralne površine.

Ova otkrića otvaraju nova područja genetskog istraživanja, pokazujući da je moguće pratiti ekologiju i evoluciju bioloških zajednica od prije dva milijuna godina pomoću drevne eDNK.

Znanstveni rad objavljen u časopisu Nature možete pronaći na ovoj poveznici.