Geopolitika u svemiru
Kolumna 335: Svemirska globalizacija je mrtva
Prošle godine završila je i najstarija globalizacija, prijateljska suradnja nekada najljućih globalnih suparnika u svemiru.
Globalizacija je mrtva. Čak i ona ekonomska. Industrijski poslovi vraćaju se u matične zemlje jer su roboti za mnoge poslove isplativiji od poslova u kojima se za dolar na dan cijede proizvodi uz krv i znoj. Krupniji proizvodi sklapaju se na dislociranim tvornicama za velika tržišta. Da ne spominjemo automobile, dobar primjer za to je Airbus koji najtraženiji tip aviona A320 sklapa i u SAD-u i u Kini.
Prošle godine završila je i najstarija globalizacija, prijateljska suradnja nekada najljućih globalnih suparnika u svemiru. Počelo je 1971. kad je nekadašnji prebjeg iz Jugoslavije Mike Vucelić zamolio Tita da upita Brežnjeva bi li NASA i sovjetski svemirski program mogli surađivati na jednom svemirskom projektu. Kad je stigao mig iz Kremlja, Vucelić je otputovao u SSSR i vrlo lako se dogovorio s kolegama Bjeregovojem i Leonovim o programu orbitalnog spajanja letjelica Apollo i Sojuz, što se i dogodilo 1975. godine.
Politički šefovi poput predsjednika Nixona i premijera SSSR-a Kosigina nisu do kraja razumjeli čemu sve to. Amerikancima je, nakon što su odlučili poslije Apolla 17 ukinuti program slanja ljudi na Mjesec, preostao višak od dva već izgrađena LEM-a (landera) i tri kompleta zapovjednih i servisnih modula za misije Apollo. Nakon što je propala privatizacija letova na Mjesec (eventualnost koju je Vucelić dobio za zadatak da prouči), preostala je najluđa zamisao: suradnja sa zakletim suparnikom!
Već smo objasnili koliko je tehnički kompliciran razvod u svemiru između Rusije i ostatka svijeta u temi ISS-a, pa se suradnja silom prilika nastavlja sve do pažljivo proučenih i koordiniranih koraka razgradnje zajedničke orbitalne stanice. Kad bi se i danas pitalo samo astronaute i kozmonaute, problema ne bi bilo. Ali, tko njih pita…
Već smo javljali o dinamici danas propalih pregovora s Rusima u suradnji na Gatewayu, lunarnoj orbitalnoj stanici, a stavili smo i uskličnik uz onaj moment kad je koalicija zemalja programa Artemis poslala definitivnu odbijenicu Kini.
Posljednji čavao u kovčeg svemirske globalizacije zabila je krajem lanjskog listopada pakistanska svemirska agencija koja je potpisala sporazum s Kinom o suradnji na kineskoj i međunarodnoj Mjesečevoj istraživačkoj stanici (ILRS). Pakistan, kao nekadašnji čvrsti geopolitički saveznik Zapada, priklonio se Kinezima unatoč tome što im je većina ratnog hardvera podrijetlom sa Zapada, a takve su im i nuklearne elektrane.
Pakistan je to vjerojatno odlučio nakon što je indijska svemirska agencija ISRO u lipnju potpisala ugovor o savezništvu na programu Artemis, unatoč tome što se nuklearna tehnologija Indije temelji na ruskom sistemu, a takva je i vojna tehnika. Dobar primjer je taj da, osim naručenih Rafalea i Miragea 2000 u posjedu, ratno zrakoplovstvo Indije u floti ima uglavnom ruske letjelice, među kojima i 125 MiG-ova 21.
NASA je sporazume o suradnji na programu Artemis ponudila još 2020. godine kao labavi savez temeljen na Paktu o korištenju svemira iz 1967. godine. U tom su trenutku Kina i Rusija bile već diskvalificirane. Kina, zapravo, od 2011. godine po tzv. Wolfovu amandmanu. Za Artemis su dosad potpisale 33 zemlje, među kojima i sve punopravne članice ESA-e.
Program Artemis je dobio politički boost da motivira saveznike, videći da Kinezi počinju okupljati svoje vlastite. Dosad je savezništvo na ILRS-u potpisalo sedam zemalja, među kojima su, osim Pakistana, zemlje poput Azerbajdžana, Bjelorusije i Južne Afrike. I dok Rusija u čekaonici pokušava identificirati časni politički trenutak da se svojim BDP-om na razini Nizozemske - ali i obilnim prirodnim resursima - Kini priključi kao junior partner, Kina ne gubi vrijeme u potrazi za ostalima, ponajprije među zemljama BRICS-a, u Africi i na Karibima, žaleći valjda što se Brazil odlučio za Artemis, iako s kineskim blokom ima jače ekonomske veze.
Aktualni kineski svemirski program je u mnogim aspektima kopija sovjetskog, sve do razine orbitalne stanice Mir, ali je jasno da Rusija samostalno ne može ponoviti ni vlastite uspjehe iz sovjetske ere, a Kina počinje kopirati Zapad. I ne treba sumnjati da ima ambicije prestići ga.
Promatrajući što se događa u svemiru, po onoj iz Očenaša: „kako na Nebu, tako i na Zemlji“, svakako valja iz procjena izbaciti citate političara. Čak i Bidenova administratora NASA-e Billa Nelsona, bivšeg gerontosenatora s Floride, koji je Kinu otvoreno označio kao suparnika „koji će Mjesec okupirati ako se na Mjesec spusti prvi“.
Učitavam komentare ...