Sekvencioniran genom vuka iz Hrvatske

Međunarodni tim istraživača iz Sjedinjenih Američkih Država, Izraela, te pet europskih država, generirao je do danas najkvalitetnije sekvence genoma tri siva vuka (Canis lupus): po jednog iz Kine, Hrvatske i Izraela. Te države predstavljaju tri regije iz kojih se vjeruje da su vukovi potekli. 

Predstavili su i genome dvije vrste psa: basenji, pasmine koja potječe iz srednje Afrike, te pasmine dingo iz Australije. Oba ta područja povijesno su izolirana od populacije modernog vuka. A osim vukova i pasa, sekvencionirali su i genom zlatnog čaglja (Canis aureus) koji je poslužio kao "vanjska grupa" koja predstavlja raniju divergenciju (razilaženje). 

Analiza genoma modernog psa, vuka i zlatnog čaglja upućuje na to da su se psi i vukovi razvili iz zajedničkog pretka prije između 11.000 i 16.000 godina (ili između 9.000 i 34.000 s nesigurnom stopom mutacije). Studija također pokazuje da su psi srodniji jedni s drugima nego s vukovima, bez obzira na geografsko porijeklo. 

Istraživači su također našli razlike kod više vrsta pasa i vukova u broju gena amilaze (AMY2B) koji pomaže u probavljanju škroba. Nedavne studije ukazuju na to da je ovaj gen od iznimne važnosti za pripitomljavanje. Naime, dozvoljavao je ranim psima koji su živjeli u blizini ljudi da se prilagode poljoprivrednoj prehrani. 

Međutim, znanstvenici su proučili genetske podatke dodatnih 12 vrsta pasa i ustanovili da iako većina vrsta ima veliki broj gena amilaze, oni psi koji nisu povezani s agrarnim društvima, poput sibirskog haskija i dinga, nemaju. 

Osim toga, vidjeli su i dokaze ove porodice gena kod vukova, što znači da se nije razvio isključivo kod pasa nakon što su se te dvije vrste razdvojile, već se mogao proširiti tek nedavno, nakon pripitomljavanja.  

Izvor: Znano.st