Ultraosjetljiv polimer detektira eksploziv

Profesor kemije Will Dichtel i diplomantica Deepti Gopalakrishnan iz laboratorija kemije i kemijske biologije na Sveučilištu Cornell (na slici gore ), proizveli su polimer koji bi se mogao koristiti u jeftinim ručnim detektorima eksploziva, te bi mogao zamijeniti pse koji mogu "namirisati bombe".

Znanstvenici svoj rad temelje na tehnologiji koju nazivaju "gašenje fluorescencije" kao osnovu detektiranja eksploziva, pa se tako u njegovoj nazočnosti fluoroscencija gasi i time daje do znanja da se u blizini nalaze molekule eksploziva.

Njihov polimer posjeduje strukturu koja omogućuje apsorbiranje svjetla i provođenje rezultirajuće energije kroz sebe. Nakon određenog vremena, polimer otpušta energiju kao svijetlo, što je proces koji nazivamo fluoroscencija ili luminiscencija.

Ako energija susretne molekulu eksploziva tijekom putovanja kroz polimer ona se može konvertirati u toplinu umjesto u svjetlo, što rezultira time da prestane sjajiti. Materijal je na ovaj način u stanju otkriti ekstremno male količine eksploziva, te može detektirati čak i ljude koji ga nemaju uz sebe, ali su nedavno njim rukovali.

Znanstvenici su demonstrirali uspješnost tehnologije na eksplozivu pod nazivom RDX ili T4 koji najčešće koriste teroristi za izradu improviziranih eksplozivnih naprava.

RDX zahtijeva detonator da bi se mogao aktivirati, no kad eksplodira snažniji je od TNT-a, dok mu je tlak pare 1.000 puta maji od TNT-a, što ga čini gotovo nemogućim za detektiranje bez direktnog kontakta koncentratora koji se recimo koristi na štapićima za detekciju eksploziva u zračnim lukama.

Polimer Dichtela i Gopalakrishnan omogućuje da se eksploziv detektira kada je u najmanjim količinama prisutan na površinama ili u zraku.

"Jedan od naših ciljeva je bio napraviti detektore koji neće detektirati eksplozive na nečijim rukama, već u oblaku oko njih", kaže Dichtel. "Ako netko ima eksplozivnu napravu u svojoj torbi, ne bi ju bilo pametno otvarati".

Tijekom eksperimentiranja znanstvenici su također testirali sustav na eksplozivu koji se prikrivao u predmetima s drugim kemikalijama poput ruža za usne ili kreme za sunčanje, kako bi bili sigurni da će ga polimer prepoznati i u tim uvjetima.

Izvor: Sveučilište Cornell