Novi svjetski rekord u brzini interneta

Što mislite koliko iznosi svjetski rekord u brzinama interneta? Japanski znanstvenici i inženjeri iz Nacionalnog instituta za informacijske i komunikacijske tehnologije (NICT) postigli su nevjerojatni brzinski rekord od čak 319 TB/s (terabita u sekundi) kroz optički kabel na dužini većoj od 3.000 km, pri čemu je korištena postojeća optička infrastruktura.

Teško je uopće predočiti koliko je to brzo, pa možemo samo reći da je dvostruko brže od dosadašnjeg rekorda iz prošle godine koji je iznosio 178 Tb/s i sedam puta brže od prijašnjeg rekorda starog sedam godine od 44,2 Tb/s ostvarenog pomoću eksperimentalnog fotonskog čipa. NASA je primjerice postigla "samo" 400 Gb/s, a najbrže svjetske internetske kućne konekcije koje postoje u nekim dijelovima Japana, Novog Zelanda i SAD-a donose 10 Gb/s.

Rekord je postignut korištenjem postojeće optičke infrastrukture uz dodatak nekih novih tehnologija. Između ostaloga japanski istraživači su koristili četiri jezgre, odnosno staklene cijevi unutar optičkih vlakana koja prenose podatke umjesto standardne jednostruke jezgre.

Nadalje, signali se rastavljaju na više valnih duljina koje se istovremeno prenose, koristeći tehniku ​​koja se naziva multipleksiranje s valnom duljinom (WDM). Rijetko korišteni treći "pojas" dodaje se za prijenos više podataka, a udaljenost se produžava pomoću različitih tehnologija optičkog pojačanja.

Sve započinje laserskim "češljem" koji generira 552 kanala na različitim valnim duljinama. To se svjetlo zatim provodi kroz dvostruku polarizacijsku modulaciju, odgađajući neke valne duljine da bi se stvorili različiti sljedovi signala. Svaka od ovih signalnih sekvenci zatim se dovodi u jednu od četiri jezgre optičkog vlakna.

Podaci prelaze oko 70 km optičkih vlakana prije nego što naiđu na optička pojačala kako bi signal bio jak na velikim udaljenostima. Ovdje prolazi kroz dvije nove vrste pojačala vlakana, jedno tretirano (dopirano) erbijem, a drugo tulijem, prije nego što prođe kroz uobičajeni postupak nazvan Ramanovo pojačanje. Sljedeće se signalne sekvence zatim usmjeravaju u novi segment optičkih vlakana, a ponavljanje ovog postupka omogućilo je timu da prenosi podatke na udaljenost od 3.001 km.

Što je najvažnije, četverojezgreno optičko vlakno ima potpuno isti promjer kao i standardno jednožilno vlakno, što znači da bi ova tehnologija trebala biti relativno jednostavna za uvođenje u postojeću optičku infrastrukturu, što bi nam internet ubrzalo na dosad nezamislive brzine.

Čitav znanstveni rad možete pronaći na ovoj poveznici.