Novo istraživanje načina na koji djeca uče jezik

Kako kao mala djeca gradimo svoj vokabular? Čini se da čak i do prve godine života mnoga djeca misle da ako čuju novu riječ, to znači nešto drugačije od riječi koje već znaju. Ali zašto tako misle ostalo je predmetom istraživanja među znanstvenicima posljednjih 40 godina.

Nova studija provedena u Laboratoriju za usvajanje jezika na američkom Institutu tehnologije u Massachusettsu (MIT) nudi nov uvid. Rečenice sadrže suptilne naznake u svojoj gramatici koji maloj djeci govore o značenju novih riječi. Otkriće, temeljeno na eksperimentima s dvogodišnjacima, sugerira da su čak i vrlo mala djeca sposobna apsorbirati gramatičke znakove iz jezika i iskoristiti te informacije za usvajanje novih riječi.

"Čak i u iznenađujuće mladoj dobi, djeca imaju sofisticirano znanje o gramatici rečenica i to mogu koristiti za učenje značenja novih riječi", kaže Athulya Aravind, izvanredna profesorica lingvistike na MIT-u.

Novi uvid stoji u suprotnosti s prethodnim objašnjenjem o tome kako djeca grade vokabular: da se oslanjaju na koncept "međusobne isključivosti", što znači da svaku novu riječ tretiraju kao da odgovara novom objektu ili kategoriji. Umjesto toga, novo istraživanje pokazuje koliko djeca izravno reagiraju na gramatičke informacije kada tumače riječi.

"Za nas je ovo vrlo uzbudljivo jer je to vrlo jednostavna ideja koja objašnjava toliko toga o tome kako djeca razumiju jezik", kaže Gabor Brody, postdoktorand na Sveučilištu Brown, koji je prvi autor rada.

Ono što istraživači predlažu jest da se djeca oslanjaju na takozvane signale "fokusa" kako bi odlučila što nova riječ znači. Lingvisti koriste izraz "fokus" za označavanje načina na koji ističemo ili naglašavamo određene riječi kako bismo signalizirali neku vrstu kontrasta. Ovisno o tome na što se fokusira, ista rečenica može imati različite implikacije. "Carlos je Lewisu dao Ferrari" implicira kontrast s drugim mogućim automobilima, jer je mogao Lewisu dati Mercedes. Ali "Carlos je Lewisu dao Ferrari" implicira kontrast s drugim ljudima tipa mogao je dati Ferrari Aleksandri.

Eksperimenti istraživača manipulirali su fokusom u tri eksperimenta s ukupno 106 djece. Sudionici su gledali videozapise crtane lisice koja je od njih tražila da pokažu na različite predmete.

Prvi eksperiment je utvrdio kako fokus utječe na dječji izbor između dva predmeta kada čuju oznaku, poput "igračka", koja bi u načelu mogla odgovarati bilo kojem od ta dva. Nakon što je dala ime jednom od dva predmeta ("Gledaj, pokazujem na ploču"), lisica je rekla djetetu: "Sada ti pokaži na igračku!" Djeca su bila podijeljena u dvije grupe. Jedna grupa je čula "igračka" bez naglaska, dok je druga čula s naglaskom.

U prvoj verziji, eng. "blicket" i "toy" vjerojatno se odnose na isti objekt. Ali u drugoj verziji, dodatni fokus, kroz intonaciju, implicira da je "igračka" (toy) u suprotnosti s prethodno razmatranim "blicketom". Bez fokusa, samo 24 posto ispitanika mislilo je da se riječi međusobno isključuju, dok je s fokusom stvorenim naglašavanjem "igračke", 89 posto sudionika mislilo da se "blicket" i "igračka" odnose na različite predmete.

Drugi i treći eksperiment pokazali su da fokus nije samo ključan kada su u pitanju riječi poput "igračka", već također utječe na tumačenje novih riječi s kojima se djeca nikada prije nisu susrela. Ako je nova riječ izgovorena bez fokusa, djeca su mislila da ta riječ znači prethodno imenovani predmet 71 posto vremena. Ali kada su čuli novu riječ izgovorenu s fokusom, mislili su da se mora odnositi na novi objekt 87 posto vremena.

"Iako ne znaju ništa o ovoj novoj riječi, kada je bila fokusirana, to im je ipak nešto govorilo. Fokus je priopćio djeci prisutnost kontrastne alternative, a ona su u skladu s tim shvatila da se imenica odnosi na predmet koji prethodno nije bio označen ”, objašnjava Aravind.

Eksperiment je, napominju istraživači, rezultat interdisciplinarnog istraživanja koje povezuje psihologiju i lingvistiku, u ovom slučaju, "mobilizirajući lingvistički koncept fokusa za rješavanje pitanja od interesa za oba polja".

"Nadamo se da će ovo biti rad koji pokazuje da male, jednostavne teorije imaju mjesto u psihologiji", kaže Brody. "To je vrlo mala teorija, a ne veliki model uma, ali potpuno pogađa neke fenomene za koje smo mislili da ih razumijemo."

Ako je nova hipoteza točna, istraživači su možda razvili robusnije objašnjenje o tome kako djeca ispravno primjenjuju nove riječi.

Rad objavljen u časopisu Psychological Science možete pronaći na ovoj poveznici.