Reinhold Bidner o uporabi AI-a u animaciji

Popularizacijom alata koji koriste generativni AI poput ChatGPT-a i Midjourneyja, umjetna inteligencija je postala IT tema 2023. godine u tehnološkom svijetu. Ništa drugačije nije ni u svijetu animacije, pa je 33. po redu festival animiranog filma Animafest Zagreb prethodno planirani fokus na žanr znanstvene fantastike upotpunio panel diskusijom o umjetnoj inteligenciji na kojoj se raspravljalo o korištenju ranije navedenih i brojnih drugih alata u animaciji, ali i o samoj budućnosti animacije u svjetlu tih novih razvoja u tehnologiji.

Neka od tih pitanja postala su stvarnost puno brže nego što su neki mogli očekivati. Tako je Daniel Šuljić, umjetnički direktor Animafesta, objasnio tijekom diskusije da su neki animatori koji su pristigli na festival bili ljuti jer su se natjecali protiv filmova koji su djelomično ili u potpunosti bili generirani uz pomoć alata koji koriste umjetnu inteligenciju. Na pitanje iz publike Šuljić je nadodao da je njima, barem ove godine, bilo više-manje svejedno je li nekome za njihov film trebalo 30 sati ili 3 godine – jedini njihov kriterij bila je umjetnička kvaliteta, odnosno „faktor X“, kako ga je Šuljić nazvao u intervjuu za časopis VIDI. No isto tako je ostao otvoren svim mogućnostima, rekavši da ne znamo u kojem smjeru i kojom brzinom će se ta tehnologija nastavljati razvijati. Odgovore na sva pitanja kako će AI utjecati na svijet animacije, kao i razgovore sa stručnjacima koji su bili dio panel diskusije, donosimo vam u nastavku.

Nekome tko nije animator i ne kreće se u tim krugovima vjerojatno će najzanimljivija biti ta činjenica da se oni zapravo već neko vrijeme služe alatima koji su potpomognuti umjetnom inteligencijom. To nisu odmah bili cijeli programi posvećeni isključivo generiranju slika ili 3D modela, već nešto što jedan od naših sugovornika, austrijski animator Reinhold Bidner, ne bi ni okarakterizirao umjetnom inteligencijom, nego „glupim filtrom“. 

Bidner se bavi animacijom više od 20 godina (prvi film iz njegova opusa – One Zero Hero – objavljen je 2001. godine), a za svoj rad osvojio je razne nagrade u Austriji, gdje živi i radi kao freelance animator te profesor animacije, interaktivnog videa i pokretnih grafika na Akademiji likovnih umjetnosti u Linzu. Uz samostalan rad, djeluje i u sklopu umjetničkih kolektiva Goldextra i inout. 

VIDI: Jeste li koristili neki AI alat u bilo kojoj fazi produkcije, bilo to za ovaj festival ili općenito u svom radu?  

Reinhold Bidner: Za ovaj festival definitivno ne, a za neki drugi, osobni rad, jako malo. Jednostavno sam eksperimentirao, naravno da me zanimalo. Radio sam u toj jednoj aplikaciji koju zapravo ni ne smatram umjetnom inteligencijom, nego kao glupi filter. Ali ne pokušavam trenutno očajnički napraviti AI film jer sad svi pričaju o tome, zbog hypea, jednostavno nema smisla. Možda ga napravim za nekoliko godina, tko zna, definitivno je interesantno.  

VIDI: Za što ste koristili taj filter koji ste spomenuli? 

Reinhold Bidner: Za jedan od svojih kratkih filmova s nepostojećim budžetom, ali koristio sam ga i iz osobnog interesa. Prijatelj i ja u našem austrijskom kolektivu vodimo podcast i dogovorili smo se da bismo i mi trebali pričati o AI-u, tako da je onda imalo smisla koristiti AI s obzirom na to da sam morao i učiti o njemu zbog podcasta i napraviti taj film. 

VIDI: Za koji dio produkcije tog filma ste koristili AI/filter?  

Reinhold Bidner: Koristio sam ga za jednu pozadinu u filmu jer sam shvatio ‘u redu, imam sve manje i manje vremena’, i pokušao sam ga koristiti za drugu pozadinu, u filmu koji ih ima dvadesetak, te sam već na drugoj shvatio ‘hej, ovo nema smisla za moj film’. Ta jedna je funkcionirala jer sam imao osjećaj da funkcionira i da ima smisla u tom filmu i njegovoj strukturi, ali na drugoj sam shvatio da ne bih trebao nastaviti s time za potrebe tog filma. 

VIDI: Na koji dio produkcije mislite da će AI najviše utjecati? Je li to pisanje scenarija, s obzirom na to da već sad vidimo prosvjede scenarista u SAD-u, ili animacija, ili ilustriranje koncepata za film, ili neki drugi dio produkcije? 

Reinhold Bidner: Sad ću samo recitirati riječi drugih ljudi, ali puno će utjecati. Recimo Ceh američkih scenarista koji ste spomenuli; nije mi bilo jasno zašto ih se istiskuje, jer sam ja mislio da to još nije otišlo toliko daleko. Ali onda sam shvatio da se njihove ljude istiskuje i zamjenjuje, koliko ja znam, one koji pišu prosječne scenarije za reklame, u komercijalne svrhe. AI povezuje rad koji su pisci radili, u smislu da njihov smisao nije bio napisati remek-djelo i uzeti si dvije godine za to, i istiskuje ljude koji su svejedno trebali biti poput strojeva. Barem sam ja to tako shvatio. A u ostalim područjima rada, ljudi poput scenografa, grafičkih dizajnera, glazbenika, pripovjedača i ljudi koji posuđuju glasove likovima, ljudi koji titlaju, svima je kritično! Najgore je možda dijelovima produkcije za koje nije namijenjen veliki budžet. Nažalost, svi naši poslovi su ponekad rutine, a rutine su zamjenjive.  

VIDI: Primijetili smo određenu dozu skepticizma prema AI-u, ponajviše online, u smislu da neće biti niti posebno dobar niti posebno loš za umjetnost, već da će samo uvesti jako puno mediokriteta na scenu – prosječnih filmova koji nisu niti remek-djela niti najgori filmovi ikad, već neki osrednji proizvod. Je li to mogućnost ili vi imate neku drugačiju viziju? 

Reinhold Bidner: Mislim da će biti puno prosječnih radova koji možda neće imati stvarnu svrhu. Ali mislim da će biti i radova koji tretiraju neke teme na dublji način i potiču na razmišljanje; možda imaju koncept koji ima smisla. Da, čini mi se da bi moglo biti sve od ponuđenog. Preplavit će nas, recimo, urednici knjiga i ljudi koji čitaju scenarije te odlučuju bi li nešto trebalo biti objavljeno ili napravljeno, i koji su preplavljeni radovima koje je napisao AI. Oni zbog toga troše energiju na to, a ne na knjige koje su stvarni ljudi napisali. I sve zbog ljudi koji se sjete ‘hej, pa ja mogu napisati knjigu uz pomoć umjetne inteligencije’; tako da mislim da će biti dosta prosječnih radova koji možda nemaju smisla. Ali da kažem još jednu pozitivnu stvar, spomenuta je na panelu tijekom diskusije, na festivalu u Beču je prije tjedan dana prikazan film violinistice koja je htjela vizualizirati svoj rad, a ona je osoba s invaliditetom tako da joj nije lako crtati i sve ostalo. Nije lako uključiti sve u svoj rad, a s obzirom na njene potrebe, nije uvijek bila u mogućnosti crtati po cijele dane, niti je uvijek imala vremena. Tako da mislim da je to super – ako netko ima ideju za svoju glazbu ili svoj stil da testiraju. Nemaju svi poveznicu sa scenom animacije ili budžet da vizualiziraju svoju ideju. Tako da mislim da je super kad drugi ljudi imaju priliku ući u taj svijet. Možda neki dobri filmovi izlaze ili će izaći zbog ljudi koji žele, ali se inače ne mogu baviti time. Ali da, većina filmova, većina umjetnosti općenito, će vjerojatno biti prosječna. Možda će filmovi biti vizualno izvanredni, ali to nije jedina poanta umjetnosti.