Kapi za oči koje omogućuju gledanje u mraku

Odmah na početku vas moramo upozoriti da grupa biohakera koji sebe nazivaju "Science for the Masses", nema potporu nikakvih znanstvenih i medicinskih organizacija, već bismo ih mogli nazvati "znanstvenicima iz garaže", koji koriste javno dostupne izvore i znanstvene radove, kako bi provodili vlastite eksperimente koje službena znanstvena zajednica ne odobrava.

Stoga vam moramo naglasiti da nikako ne pokušavate reproducirati njihov eksperiment, jer može dovesti do opasnih posljedica po zdravlje.

Ukratko rečeno, ovi su biohakeri neko vrijeme teoretizirali o tome kako bi se ljudima moglo pružiti noćni super vid, te su se potom konzultirali sa znanstvenom literaturom i krenuli u eksperimente.

Vođe projekta Jeffrey Tibbetts i Gabriel Licina, proučili su više znanstvenih radova u kojima se opisivalo korištenje i djelovanje klorofila e6 (ili Ce6), na laboratorijskim životinjama poput štakora. Taj se fotosenzibilizator između ostaloga još od 60-ih godina prošlog stoljeća koristi za liječenje nekih vrsta raka i noćnog sljepila, a može se naći u nekim vrstama riba iz dubokih mora.

Nakon proučavanja literature, odlučili su da bi trebalo odvesti istraživanja na novu stepenicu, pa su napravili mješavinu od 200 mg Ce6, 4 ml 70/30 inzulina, te 5,38 ml sterilne slane otopine (0,9-postotni natrijev klorid).

Nakon toga je Tibbetts polako ubrizgao Licini 50 ml otopine u oči raširene spekulumom, odnosno instrumentom koji služi da oko bude širom otvoreno, ciljajući konjuktivalnu vrećicu koja je kemikalije dostavljala u mrežnicu.

Licina kaže kako mu je odmah nakon toga došlo do zeleno-crnog zamućenja vida, te su potom čekali. Prvi rezultati su se pokazali nakon sat vremena, kada je odjednom bio u prilici u potpunom mraku vidjeti oblike na 10 metara udaljenosti. Ubrzo nakon toga, mogao je vidjeti i dalje od toga, prepoznavati simbole i pokretne objekte ispred raznih pozadina.

U drugom testu, biohakeri su postavili ljude u mračnu šumu, te je Licina mogao vidjeti gdje se nalaze na udaljenosti od 50 metara, čak i kada su stajali ispred drveta. Svaki puta detektirao je osobe sa 100 postotnom učinkovitosti, dok je kontrolna grupa kojoj nisu kapali oči otopinom, bila uspješna samo u jednoj trećini slučajeva.

Biohakeri kažu da im je ovaj eksperiment dokazao da se velike stvari mogu postići bez puno novca, velikih korporacija i mističnog znanstvenog jezika koji razumije samo mala elitna grupa stručnjaka.

Nakon ovog testa, Tibbetts i Licina žele provoditi nove eksperimente u koje žele uključiti znanstvenu zajednicu i laboratorijsku opremu, kako bi njihova metoda stvaranja noćnog vida bila i službeno priznata.

Odmah nakon objave njihovog rada, javili su se mnogi znanstvenici i oftamolozi koji upozoravaju da su ovakvi eksperimenti ekstremno opasni i da si nitko ne bi smio ništa ubrizgavati u oči izvan kliničkih studija u laboratorijskim uvjetima i to pod stručnim nadzorom, jer je moguća pojava popratnih pojava koje mogu opasno naštetiti zdravlju. 

Izvor: SfM