Studija otkriva da se zagađenje živom smanjuje

Istraživači Tehnološkog instituta u Massachusettsu MIT-a imaju dobre vijesti za okoliš. Emisije žive iz ljudskih aktivnosti opadaju tijekom posljednja dva desetljeća, unatoč globalnim popisima emisija koji pokazuju drugačije.

U novoj studiji znanstvenici su analizirali mjerenja sa svih dostupnih stanica za praćenje na sjevernoj hemisferi i otkrili da su atmosferske koncentracije žive pale za oko 10 posto između 2005. i 2020. godine.

Koristili su dvije odvojene metode modeliranja kako bi utvrdili što pokreće taj trend. Obje tehnike ukazale su na smanjenje emisije žive iz ljudske aktivnosti kao najvjerojatniji uzrok.

Globalni izvještaji, s druge strane, bilježe suprotne trendove. Oni procjenjuju atmosferske emisije koristeći modele koji uključuju prosječne stope emisija onečišćujućih aktivnosti i razmjere tih aktivnosti diljem svijeta.

"Naš rad pokazuje da je vrlo važno učiti iz stvarnih podataka sa terena kako bismo pokušali poboljšati svoje modele i ove procjene emisija. Ovo je vrlo relevantno za politiku jer, ako nismo u mogućnosti točno procijeniti prošle emisije žive, kako ćemo predvidjeti kako će se onečišćenje živom razvijati u budućnosti?", kaže Ari Feinberg, bivši postdoktorand na Institutu za podatke, sustave i društvo (IDSS) i glavni autor studije.

Novi rezultati mogli bi pomoći u informiranju znanstvenika koji se upuštaju u zajednički, globalni napor da procijene modele onečišćenja i razviju dublje razumijevanje onoga što pokreće globalne atmosferske koncentracije žive.

Međutim, zbog nedostatka podataka iz globalnih stanica za praćenje i ograničenja u znanstvenom razumijevanju onečišćenja živom, istraživači nisu mogli odrediti konačan razlog neusklađenosti između globalnih izvještaja i zabilježenih mjerenja.

Minamata konvencija je globalni ugovor koji ima za cilj smanjiti ljudske emisije žive, snažnog neurotoksina koji ulazi u atmosferu iz izvora kao što su elektrane na ugljen i mali rudnici zlata.

Ugovor, koji je potpisan 2013. i stupio na snagu 2017., ocjenjuje se svakih pet godina. Prvi sastanak njegove konferencije stranaka poklopio se s obeshrabrujućim medijskim izvješćima u kojima se navodi da su se globalni popisi emisija žive, djelomično sastavljeni iz informacija iz nacionalnih popisa, povećali unatoč međunarodnim naporima da se smanje.

Ovo je bila zbunjujuća vijest za ekološke znanstvenike, jer podaci iz postaja za praćenje pokazuju da su koncentracije žive u atmosferi opadale tijekom istog razdoblja.

Istraživači su prikupili podatke s 51 postaje na sjevernoj hemisferi. Koristili su se statističkim tehnikama za prikupljanje podataka s obližnjih postaja, što im je pomoglo da prevladaju nedostatke podataka i procijene regionalne trendove.

Kombinirajući podatke iz 11 regija, njihova je analiza pokazala da su koncentracije žive u atmosferi sjeverne hemisfere pale za oko 10 posto između 2005. i 2020. godine.

Zatim su istraživači upotrijebili dvije metode modeliranja, biogeokemijsko modeliranje okvira i modeliranje kemijskog transporta, kako bi istražili moguće uzroke tog pada. Box modeliranje korišteno je za izvođenje stotina tisuća simulacija za procjenu širokog spektra scenarija emisije. Modeliranje kemijskog transporta omogućuje istraživačima procjenu utjecaja meteorologije i prostornih varijacija na trendove u odabranim scenarijima.

Njihov rad naglašava važnost dugoročnih stanica za praćenje žive, dodaje Feinberg. Mnoge postaje koje su istraživači procijenili više nisu operativne zbog nedostatka financijskih sredstava.

Iako njihova analiza nije mogla točno utvrditi zašto se izvještaji ne podudaraju s njihovim podacima, oni imaju nekoliko hipoteza.

Jedna je mogućnost da globalnim istraživanjima nedostaju ključne informacije iz određenih zemalja.

Također sumnjaju da bi odstupanje moglo biti rezultat promjena u dva velika izvora žive koji su posebno nesigurni: emisije iz malih rudnika zlata i proizvoda koji sadrže živu.

Iskopavanje zlata malih razmjera uključuje korištenje žive za vađenje zlata iz tla i često se izvodi u udaljenim dijelovima zemalja u razvoju, što ga čini teškim za procjenu. Ipak, iskopavanje zlata malih razmjera doprinosi oko 40 posto ljudskih emisija.

Osim toga, teško je odrediti koliko je vremena potrebno da se zagađivač ispusti u atmosferu iz odbačenih proizvoda poput termometara ili znanstvene opreme.

U budućnosti će istraživači iz više zemalja surađivati ​​u proučavanju i poboljšanju modela koje koriste za procjenu i procjenu emisija.

Istraživački rad objavljen u časopisu PNAS možete pronaći na ovoj poveznici.