Northwestern University
VIDEO: Najmanja letjelica izrađena ljudskom rukom
Najmanju leteću strukturu na svijetu izrađenu od strane čovjeka nazivaju prvim mikročipom s krilima.
Inženjeri na Sveučilištu Northern University pružili su mikročipovima novu sposobnost - letenje. Nadahnuti sjemenkama maslačka raspršenih vjetrom, ti su "mikroletači" oblikovani kao sićušni propeleri za hvatanje vjetra i predstavljaju najmanje leteće strukture koje su ljudi ikada napravili.
Elektronički uređaji stalno su sve manji, a složeni sustavi se sada mogu smanjiti na veličine ispod milimetra kako bi se potrošačka elektronika mogla učinila mobilnijom, manje invazivnom u tjelesnim implantatima te kako bi u obliku minijaturne senzorike mogla služiti za praćenje okoliša.
Prijašnje studije razvile su sustave koji senzore za praćenje okoliša ispuštaju s malih letećih insekata, no znanstvenici Northwesterna imaju drugačiji pristup.
Oni su se koristili primjerom iz prirode, sjemenkama maslačka koje su oblika malenih propelera, zahvaljujući čemu ne padaju ravno na tlo već hvataju vjetar, dopuštajući biljci da rasprši svoje sjeme na mnogo veće udaljenosti.
Istraživači su svoje malene uređaje dizajnirali sa sličnom aerodinamikom na temelju računalnog modeliranja letenja raznog sjemenja. To je rezultiralo mikroletačem sastavljenim od elektroničkih komponenti skupljenih u središte tri krila, koja su sastavljena na gumenoj podlozi. Elektronika daje uređaju nisko težište, što krilima omogućuje hvatanje vjetra, a cijela stvar ima promjer manji od 1 mm, pa tim tvrdi da to njihove mikroletače čini najmanjim letećim konstrukcijama ikada izgrađenim, kao što možete vidjeti u ovom videu.
Za potrebe testiranja istraživači su u svog mikroletača ugradili senzore, izvor energije, memoriju i antenu. Kako bi pokazali njihove sposobnosti višestruke primjene, opremili su ih raznovrsnim senzorima koji mogu detektirati čestice u zraku, razine pH kiselosti u vodi te izloženost sunčevim zrakama.
Kažu da bi se ove letjelice mogle izbacivati iz zrakoplova ili s krovova zgrada kako bi se raspršile na vrlo velika područja, a nakon što obave mjerenja i prikupe podatke razložiti će se u okoliš jer su izrađene od biorazgradivih komponenti.
Čitavu studiju objavljenu u časopisu Natrue možete pronaći na ovoj poveznici.
Učitavam komentare ...