Digitalna medicina
VIDEO: Pametna tableta vas tuži doktoru da ju niste popili
Ovo je prvi digitalni senzor za gutanje koji se nalazi u sustavu odobravanja agencije za hranu i lijekove SAD-a.
Prema istraživanjima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), u zemljama u razvoju 50 posto pacijenata s kroničnim bolestima ne uzima redovno svoju prepisanu terapiju, a prema američkim statistikama, procjenjuje se da neredovito uzimanje lijekova, godišnje košta SAD između 100 i 300 milijardi dolara u troškovima liječenja koji bi se mogli izbjeći kada bi se pacijenti držali terapija koje su im pripisali liječnici.
Tvrtka Proteus Digital Health ovome želi doskočiti prvom tabletom s probavljivim senzorom, čija uloga je da pacijenta i njegovog liječnika izvještava o (ne)redovitom uzimanju lijeka.
Sustav radi na taj način da se u tableti nalazi sićušni senzor koji se aktivira nakon što dođe u kontakt sa želučanom kiselinom u pacijentovom želucu, te emitira signal ka nosivom Proteus flasteru zalijepljenom na koži trbuha. Flaster pohranjuje podatke o aktivaciji tablete, koji uključuju vrijeme uzimanja, ali i drugu dijagnostiku, poput ugla pod kojim se nalazi tijelo, te uzoraka pacijentovih aktivnosti. Svi ti podaci se Bluetoothom šalju na pacijentov mobilni telefon, od kuda mogu ići dalje ka njegovom liječniku, medicinskoj sestri ili drugoj osobi koja se skrbi za pacijenta.
Aplikacija na pacijentovom telefonu ima mogućnost da ga alarmira u slučaju da je zaboravio popiti tabletu u određeno vrijeme, odnosno da na to upozori njegovog liječnika ili skrbnika, a svi se podaci bilježe na servere aplikacije uz najvišu razinu sigurnosti, te im mogu pristupiti samo pacijenti i/ili ovlaštene osobe. Pored toga, aplikacija prati i status flastera koji služi za komunikaciju između tablete i gadgeta na koji se šalju podaci, pa će na vrijeme javiti pacijentu ili liječniku da ga je potrebno zamijeniti, kao što možete vidjeti u ovom videu.
Proteus smatra da će njihova digitalna tableta najviše koristiti pacijentima s psihičkim poremećajima i bolestima poput Alzheimera i šizofrenije, kod kojih se najčešće zaboravlja uzimanje lijekova, ili ih pacijenti namjerno ne žele uzimati.
Senzorska tableta Proteusa trenutno se nalazi u fazi odobravanja od Američke agencije za hranu i lijekove (FDA), te bi mogla postati prvi digitalni senzor za gutanje priznat od službene medicine.
Izvor: Proteus Digital Health
Šef SpaceX-a i Tesla Motorsa ima originalnu ideju o pretvaranju Marsa u nastanjivi planet.
Mali komercijalno dostupni dronovi sve više izlaze iz domene igračaka.
* Za mogućnost komentiranja morate biti prijavljeni.
Ako još nemate korisnički račun registrirajte se ovdje »
Činjenice koje vam ‘znanost’ i mainstream mediji nikada neće reći o mogućnostima i razlozima mikročipiranja
Pošto je tijelo biološko računalo, svrha mikročipiranja je preuzimanje tjelesnih elektrokemijskih sustava kako bi se mentalno, emocionalno i fizički nadziralo svako ljudsko biće.
Čip služi kao sučelje između dva računalna sustava i omogućava da sustav kojim upravljaju vlasti manipulira onime što nazivamo ljudsko tijelo.
Jednom kada se usadi mikročip ljude se može natjerati da misle, ili da ne misle, što god signali diktiraju , a isto se može učiniti i s emocijama jer emocije su tek reakcija tijela na um(misli).
Misli i emocije u tijelu izražavaju se na električnoj i kemijskoj razini. Kemijske promjene događaju se kada prijeđemo u bilo koja emotivna stanja. Kada imate mikročip unutar sebe „oni” tada imaju pristup tim procesima.
Svaka misao, reakcija, sve što se čuje i opazi vidom izaziva određen neurološki potencijal, impulse i obrasce u mozgu i njegovim elektromagnetskim poljima, koji se sada mogu dekodirati u misli, slike i glasove. Elektromagnetska stimulacija može stoga promijeniti moždane valove osobe i utjecati na mišićnu aktivnost, izazivajući bolne grčeve mišića koji se doživljavaju kao mučenje.
Misao proizvodi električne signale i misaone valove stoga se, idemo li u suprotnom smjeru upute (misli) mogu usaditi u ljudsku psihu tako da ih se putem čipa šalje u njihovom vibracijskom/električkom obliku. U takvom stanju ljudi nisu ništa drugo nego roboti koji misle i osjećaju što god njihovi operateri odluče.
Mikročipiranim ljudima može se manipulirati da budu agresivni ili submisivni, pretjerano seksualizirani ili seksualno zakočeni, ili pak da osjećaju ekstremni strah svaki put kada oni to žele.
Nadalje, tu je usputna mogućnost da vas se putem čipa ubije na daljinu ako ikada počnete “talasati” i odbijete biti dobar mali rob. To se može učiniti izravno putem čipa ili čip može prenjeti vašu točnu lokaciju za “čisto” ubojstvo, u stvari, jednom kada je čip na mjestu mogu činiti što god žele
Mikročipiranjem gubimo osobne slobode i mogućnost samostalnog odlučivanja.
Pomoču mikročipa mogu se kontrolira sve naše kretanje, stanje našeg organizma, naše raspoloženje, može nam se to stanje mijenjati kako onima iz Centra odgovara, može nam se na pr. izazvati srčani infarkt ili bolest, i mi ne možete apsolutno ništa. Ovisno od napretka odgovarajuće tehnologije koja se i dalje razvija postaje moguće praktično sve.
Jedna od primjena čipa je i kontrola rađanja, do sada isprobana u Indiji i nekim drugim dijelovima svijeta. Kontrola rađanja postiže se tako što se osoba čipom dovede u menopauzu, odnosno izaziva se smanjenje i potpuni prestanak lučenja estrogena.
Čipiranjem Vi niste više slobodno biće. Drugim riječima, na taj se način postiže mentalna, emocionalna kao i fizičko-biološka kontrola svakog nosioca čipa.
Mikroočipovi su u stvari daljinski upravljači u čovjeku.