Znanstvenici "razgovarali" s pacijentima u trajnoj komi

Britanski i belgijski neurolozi iz Cambridgea i Liegea, proveli su istraživanje nad 16 pacijenata koji se nalaze u trajnom vegetativnom stanju (trajnoj komi), koristeći EEG kao sustav za dvosmjernu komunikaciju.

Naime, otkriveno je da EEG može očitavati moždane aktivnosti nekih pacijenata u dubokoj komi, koji čuju i razumiju ono što im se govori, te slijede sugestije da razmišljaju o određenim stvarima.

Tijekom istraživanja pacijente su zatražili da zamisle pomicanje svoje desne ruke i nožnih prstiju desne noge, a njihovi moždani valovi praćeni su EEG-om koji je mjerio aktivnosti neurona. Nakon toga istu stvar su proveli nad 16 zdravih volontera i potom uspoređivali zabilježene aktivnosti neurona obje skupine.

Rezultati su ukazali na to da je čak troje pacijenata u trajnoj vegetativnoj komi ponavljalo zamišljene pokrete, mada im je tijelo u cijelosti oduzeto.

Mada je osnova istraživanja bila usmjerena tome da se ispita može li EEG zamijeniti puno skuplju magnetsku rezonancu pri učinkovitom očitavanju moždanih aktivnosti komatoznih pacijenata, rezultati su zapravo otkrili prikrivenu svijest pacijenata koji su na određeni način dvosmjerno komunicirali s liječnicima.

Sami znanstvenici ovo otkriće tumače na različite načine. Dok Susan Gathercole, direktorica Medicinskog istraživačkog centra za kognitivne znanosti, tvrdi kako se "nalazimo jedan korak bliže pravoj komunikaciji s komatoznim pacijentima", njezin kolega Paul Mathews, profesor neuroznanosti Imperijalnog koledža u Londonu, kaže kako smo „još uvijek jako daleko od toga da bi se s takvim pacijentima doista moglo razgovarati u pravom smislu te riječi".

U isto vrijeme, Julian Savulescu, direktor Centra za neuroetiku iz Oxforda, kaže kako ovo otvara mnoga etička pitanja.

"Da li ovi pacijenti pate? Koliko im je loš ovakav život? Žele li uopće ostati u takvom stanju? Ukoliko bi mogli izraziti svoje želje, recimo da ih se isključi s aparata, bismo li ih uvažili?", pita se Savulescu, dodavši kako za mnoge od tih pacijenata svjesnost predstavlja iskustvo poput živog pakla, te bi stoga trebalo preispitati etiku sustava održavanja života u slučajevima minimalnih svjesnih stanja.