Angelina: Računalni AI koji sam radi video igre

Michael Cook, računalni znanstvenik Imperijalnog sveučilišta u Londonu, objavio je rezultate svojih najnovijih istraživanja u razvoju umjetne inteligencije računala (AI-a), s tom razlikom da se njegov rad ne sastoji od razvoja igara u kojima će računalno kreirani likovi biti "pametniji", već želi omogućiti da računala sama proizvode i dizajniraju igre.

Njegov AI softver pod nazivom Angelina, još dugo vremena neće biti u stanju samostalno proizvoditi igre poput Battlefielda 3, na kojima rade stotine dizajnera i čija izrada košta milijune dolara, ali bi mogao sam kreirati nove levele i time gamerima uvelike povećati vrijednost i produžiti trajnost omiljenih igara.

Za potrebe prezentacije svojeg znanstvenog rada, Cook je prikazao igru Space Station Invaders, koja je gotovo od samog početka do kraja kreirana od AI-a Angeline.

Angelina proizvodi igre korištenjem tehnike koja se naziva "kooperativna koevolucija", čime se zasebno kreiraju različiti parametri igre.

U igri Space Station Invaders, inačici legendarne igre s prvih igraćih automata iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, igrač upravlja znanstvenikom koji se bori protiv robota i aliena koji napadaju svemirsku postaju (a svaki level je drugačije dizajniran), Angelina je pokazala svu svoju kreativnost.

Algoritmi AI-a Angeline su tako po slučajnom uzorku kreirali levele, potom ih popunjavali neprijateljima i power-upovima, da bi naposljetku simulirali igru ljudskog igrača, kako bi pronašli rješenja koja bi igračima bila najzanimljivija i najzabavnija.

Na primjer, svaki veći level je trebao biti teži za igranje, ali mu je Angelina dodjeljivala različite pametne power-upove, koji su igraču pomagali u igranju i prema njezinom "mišljenju" mu pojačavali užitak, da bi na kraju počela miksati sve elemente kako bi stvarala potpuno nove likove, power-upove i načine "ponašanja" neprijatelja koji se uopće nisu nalazili u osnovnoj bazi igre. Drugim riječima, iz samo nekoliko osnovnih elemenata, Angelina je razvila čitavu igru. Posebice je dojmljivo što je analizom ljudske igre stvarala mutacije najuspješnijih neprijatelja svake "rase", otprilike 400 puta po svakoj.

U sadašnjoj fazi Angelina ne može sama proizvesti čitavu igru, jer joj je Cook morao osigurati grafiku i zvučne efekte, no ovakav tip igre bi vrlo brzo mogao dovesti do manje zahtjevnih igara, recimo za pametne telefone ili Facebook, koje bi se mogle izrađivati uz minimum ljudskog rada.

"Teoretski ne postoji ništa što bi spriječilo dizajnera da uz pomoć Angeline svakih 12 sati izbaci po jednu igru na Apple App Store ili Android Market", kaže Cook, sugerirajući kako bi developeri njegov pametni softver mogli koristiti kao veliku pomoć u izradi igara, što bi im ubrzalo rad, smanjilo troškove i ostavilo više vremena za kreativnost.

Cook kaže kako se dizajneri igara još ne trebaju bojati za svoj posao, jer prava uloga Angeline leži u suradnji s njima, pa će im ona koristiti u razradi ideja, uklapanju elemenata igre u radnju, kao i za testiranje i analizu proizvedenih mapa i levela.

"Na primjer, developer proizvede novi power-up, oružje ili vještinu i tada zatraži Angelinu da dizajnira level koji će naučiti igrača kako ga koristiti", kaže Cook.

Hoćemo li uskoro sami proizvoditi svoje igre na taj način da računalu samo kažemo: "Pucačina, atomski rat, super junak, pretjerano nasilje", a ono potom analizira igre koje smo do tada najviše igrali i potom vam proizvede najžešći postnuklearni FPS kakav možete zamisliti. Baš nas zanima koliko smo još udaljeni od toga.