VIDEO: Je li računalo Iamus Mozart 21. stoljeća

Sredinom prošle godine svijet je obišla vijest o tome da je Londonska filharmonija snimila prvi CD klasične glazbe za koji je glazbu potpuno autonomno napisalo računalo Iamus, proizvedeno na Sveučilištu u Malagi koje se nalazi u sklopu Tehnološkog parka Malaga, koji mnogi nazivaju Španjolskom Silicijskom dolinom.

Mada su se mnogi ljubitelji klasike križali kada su čuli da računalo piše klasičnu glazbu, koja slovi kao najsloženija i najsofisticiranija forma glazbe, kada su čuli kompozicije koje je Iamus stvorio, ostali su bez riječi, najčešće ne vjerujući da je takvo što mogla stvoriti umjetna inteligencija.

Profesor umjetne inteligencije Francisco Vico, voditelj Iamus projekta, ovih je dana za BBC News objasnio na koji su način on i njegovi suradnici sa Sveučilišta u Malagi naučili računalo pisati klasičnu glazbu.

Vico i njegov tim su započeli raditi na ovom projektu još 2010. godine, a ime Iamus su odabrali prema grčkoj mitološkoj ličnosti koja je bila u stanju razgovarati s pticama.

U početku su Vico i Gustavo Diaz-Jerez, pijanist i softverski konzultant naučili računalo samo opće tehničke stvari.

"Objasnili smo računalu da je pijanistu nemoguće odsvirati akord od 10 nota jednom rukom, jer ljudi imaju samo 5 prstiju na ruci", kaže Diaz-Jerez.

"Ljudi ne vjeruju da je ovo moguće", dodaje profesor Vico. "Svaka kompozicija posjeduje glazbenu jezgru koja postaje sve kompleksnija i automatski se razvija".

Softver omogućuje Iamusu pisanje beskonačnih količina nota bez ljudske pomoći, sve dok ne dođe do faze njihovog izvođenja. Drugim riječima, za razliku od svih ostalih glazbenih računalnih programa, Iamus nije robotizirani instrument, on piše note koje netko drugi izvodi, na sličan način na koji je to činio genijalni Mozart, koji često nije uopće svirao glazbu koju je pisao, te bi je ponekad prvi puta čuo tek kada je počeo dirigirati orkestrom.

"Računalo to čini kompleksnim strukturama unutar sebe", objašnjava Diaz-Jerez. "Ono projicira kompleksnost koju usađujemo u njega i pretvara ju u muzičke strukture".

Znanstvenici kažu da Iamus funkcionira na sličan način kao što ljudski genomi povremeno mutiraju kako bi stvorili jedinstvene ljude, promjenom i rearanžiranjem izvornog materijala kako bi kreirao kompleksne glazbene komade. Jedine restrikcije koje se nalaze na njegovom outputu su uvjetovane spoznajom o tome što pravi glazbenici mogu odsvirati na svojim instrumentima.

Lennox McKenzie, violinist i direktor Londonskog simfonijskog orkestra koji je izvodio Iamusove skladbe, kaže kako ovo nije glazba koju ćete slušati i potom odšetati zviždeći neku njezinu melodiju

"Ovo je doista ispunjeno zvukom. Podjeća me na Varesea ili na Franka Zappu", navodi McKenzie.

Zanimljivo je kako je američka tvrtka Melomics Media komercijalizirala ovaj projekt, te je već započela s prodajom skladbi koje stvara Iamus, slično kao što to funcionira s glazbom koju kupujete preko iTunesa ili iz nekog drugog online dućana. Drastična je razlika u tome što kupnjom Iamusove glazbe postajete i vlasnik autorske licence, a zbog neograničenog broja njegovih originalnih skladbi, nikada nećete oskudijevati u materijalima.

VIDEO: Iamusov prvi CD