NASA
Mjesec zvuči poput zvona
Mnogi eksperimenti koje su provodili astronauti Apollo misija bili su prilično nasilni.
Vjerojatno vam je poznato da su lunarni moduli u Apollo misijama prije gotovo 50 godina, imali glavnu svrhu da dovedu dva člana posade iz orbite Mjeseca na njegovu površinu, te da ih gornji stadij potom vrati na matični brod, kako bi mogli stići na Zemlju živi i zdravi.
No NASA kaže kako su mnogi važni eksperimenti koji su se obavljali na površini Mjeseca potpuno pali u drugi plan, pa danas više ljudi vodi rasprave o tome je li ljudska noga uopće kročila na naš prirodni satelit, ili je gotovo 250 tisuća ljudi uključeno u Apollo projekt koji bi u današnjem novcu vrijedio nekoliko stotina milijardi dolara, korišteno za "slijetanja" u nekom TV studiju na području tajne baze Area 51 (nakon što su tijela vanzemaljaca uklonjena iz nje).
NASA nas stoga želi upoznati sa seizmološkim istraživanjima mjesečeve površine koja su obavljana na prilično agresivan način. Naime, kada bi astronauti na mjesečevu površinu postavili ALSEP instrument za mjerenje seizmičkih vibracija, postavljali su u blizinu eksplozivne naboje, koji su se nakon njihova odlaska detonirali, nakon čega je ALSEP prikupljao podatke od tih "mjesecotresa". Cilj tih istraživanja je između ostaloga bio otkriti sastav unutrašnjosti Mjeseca, te saznati je li njegova jezgra tekuća.
Osim korištenja eksploziva, NASA je za ova istraživanja koristila i treće stadije Saturn V raketa, koje je zabijala u površinu Mjeseca, kao i gornje stadije lunarnih modula koji su nakon prekrcaja astronauta u kapsulu za povratak na Zemlju, bili kontrolirano srušeni, kako bi ALSEP mogao "slušati" seizmičke valove nastale od tih udara.
Posebno upečatljivo "bombardiranje" Mjeseca je bilo pomoću lunarnog modula Apolla 12, koji je srušen nekih 64 km od mjesta slijetanja i to snagom od 1 tone TNT-a, što je rezultiralo udarnim valovima koji su se stvorili i počeli širiti za samo 8 minuta, dok je trebalo proteći oko sat vremena da se u potpunosti rasprše.
Mada mnogi smatraju da je Apollo 13 misija bila potpuni promašaj, jer su astronauti umjesto za slijetanje na Mjesec morali iskoristiti lunarni modul za puko preživljavanje, astronaut Jack Swigert se volio našaliti da je jedina stvar koja nije pošla po zlu bila upravo "bombardiranje" Mjeseca trećim stadijom rakete (S-IVB) 129 km od mjesta slijetanja Apollo 12 misije, pri čemu je zabilježen udar snage od 11,5 tona TNT-a, što je nakon 7 minuta stvorilo seizmičke valove 30 puta veće i 4 puta dugotrajnije od onih koje je stvorio udar Apollo 12 LM-a.
Vibracije iz tih udara su trajale puno duže nego što su to znanstvenici očekivali, odnosno znatno duže od bilo kakvih ekvivalentnih vibracija na Zemlji, pa su rekli da podsjećaju na zvuk zvonjave zvona, a taj rezultat mjerenja znanstvenicima je omogućio da dođu do potpuno drugih saznanja o Mjesecu i njegovom sastavu.
Znanstvenici sa na Mjesecu ALSEP instrumentom otkrili 4 vrste mjesecotresa. Neki od njih dolaze duboko ispod površine i rezultat su plimnih valova, drugi su termalni potresi koje uzrokuje Sunce grijanjem smrznute površine početkom svakog lunarnog dana, dok su treći rezultat udara meteora. Četvrta vrsta su plitki potresi koji se pojavljuju nekoliko desetaka kilometara ispod površine, a lunarni moduli i treći stadiji Saturna V su uzrokovali upravo takve vrste vibracija, koje spadaju među najnasilnije vrste mjesecotresa.
Između 1972. i 1977. godine, znanstvenici s zabilježili oko 28 plitkih potresa jačine do 5,5 na Richterovoj ljestvici, koji bi na Zemlji pomicali teški namještaj i uzrokovali pucanje žbuke, no ovdje bi se obično brzo smirili.
Istraživanja na Mjesecu i Zemlji ustanovila su da razlike u vibracijama dolaze zbog vode. Vlaga u materijalima koje čine naš planet širi njihovu strukturu. Kada se energija iz potresa kreće kroz naš planet, vlažni materijal se ponaša poput spužve, apsorbirajući i naposljetku smirujući energiju valova.
No Mjesec je suh, hladan i krut, pa predstavlja više čvrstu stijenu nego spužvu. Iz tog razloga, čak i potresi manjeg intenziteta na Mjesecu su žešći, jer na njemu ne postoji ništa što bi utišalo vibracije koje se kreću prema naprijed i nazad sve dok ih ne zaustave čvrste stijene. "Zvonjava zvona" o kojoj pričaju znanstvenici je zapravo odjek kroz taj suhi "kamen" od svemirskog tijela.
Izvor: NASA
Učitavam komentare ...