Prvi put uočeni virusi koji se vežu za druge viruse

Nitko nikada do sada nije vidio da se jedan virus zalijepi za drugi virus, no to je sada uspjelo istraživačima američkog sveučilišta UOMBC (University of Maryland, Baltimore County).

Poznato je da neki virusi, koji se nazivaju sateliti, ne ovise samo o organizmu domaćina da bi dovršili svoj životni ciklus, već i o drugom virusu, poznatom kao "pomagač", objašnjava Ivan Erill, profesor bioloških znanosti. Satelitskom virusu treba pomoćnik ili da izgradi svoj kapsid, zaštitni omotač koji okružuje genetski materijal virusa, ili da mu pomogne replicirati njegovu DNK.

Ovi virusni odnosi zahtijevaju da satelit i pomagač budu u blizini jedan drugome barem privremeno, ali do sada nije bilo poznatih slučajeva da se satelit zapravo veže za pomagača.

U radu objavljenom u časopisu Nature ISMO, tim UMBC-a i kolege sa Sveučilišta Washington u St. Louisu (WashU) opisuju prvo opažanje satelitskog bakteriofaga (virusa koji inficira bakterijske stanice) koji se stalno veže za pomoćni bakteriofag na svom "vratu", gdje se kapsida spaja s repom virusa.

Na detaljnim slikama elektronskog mikroskopa koje je snimila Tagide deCarvalho, pomoćnica ravnatelja Fakulteta prirodnih i matematičkih znanosti i prva autorica novog rada, 80 posto (40 od ​​50) pomagača imalo je satelit vezan za vrat.

"Kada sam to vidjela, rekla sam, ne mogu vjerovati, kaže deCarvalho. "Nitko nikada nije vidio da se bakteriofag, ili bilo koji drugi virus, veže za drugi virus."

Nakon početnih zapažanja, Elia Mascolo, diplomirani student i suautor na radu, analizirao je genome satelita, pomagača i domaćina, što je otkrilo daljnje tragove o ovom nikad prije viđenom virusnom odnosu. Većina satelitskih virusa sadrži gen koji im omogućuje integraciju u genetski materijal stanice domaćina nakon što uđu u stanicu. To omogućuje satelitu da se razmnožava kad god pomoćnik od tada uđe u ćeliju. Stanica domaćin također kopira DNK satelita zajedno sa svojom vlastitom kada se dijeli.

Satelit u uzorku UMBC-a, kojeg su studenti koji su ga izolirali nazvali MiniFlayer, prvi je poznati slučaj satelita bez gena za integraciju. Budući da se ne može integrirati u DNK stanice domaćina, mora biti blizu svog pomagača nazvanog MindFlayer svaki put kad uđe u stanicu domaćina ako želi preživjeti.

Otkriće tima postavlja temelje za budući rad na utvrđivanju načina na koji se satelit pričvršćuje, koliko je ovaj fenomen čest i još mnogo toga. "Moguće je da su mnogi bakteriofagi za koje su ljudi mislili da su kontaminirani zapravo ti satelitski pomoćni sustavi", kaže deCarvalho. "Sada, s ovim radom, ljudi bi mogli prepoznati više ovih sustava."