Sveučilište Glasgow
Umjetna evolucija u kemikalijama
Znanstvenici uspjeli ostvariti umjetnu evoluciju na razini kemijskih spojeva.
Vrlo je vjerojatno da se još uvijek nalazimo jako daleko od stvaranja umjetnih oblika životnih formi u laboratoriju, no jedno od svojstava živih organizama više nije njihova ekskluziva, odnosno ekskluziva "DNK života".
Znanstvenici Sveučilišta u Glasgowu, uspjeli su potaći umjetnu evoluciju s kemikalijama. Njihova tehnika uključuje korištenje robota 3D printera koji stvara kapljice ulja koje kapa u vodu. Svaki puta kapi su sastavljene od drugačije mješavine 4 sastojka, a robot izabire iduće generacije (mješavine) koje temelji na željenim svojstvima poput stabilnosti.
Kemikalije se u ovom slučaju ne razvijaju, odnosno ne evoluiraju same po sebi, no proces funkcionira vrlo slično kao što je to slučaj u prirodnoj selekciji, pa kapljice nakon 20 generacija monitoriranja od strane računalnog algoritma za nadzor koji pomaže robotu, postaju primjetno stabilnije. Znanstvenici vjeruju da će im ovo, gledajući dugoročno, pomoći u proučavanju nastanka života, te u nastojanju da ga jednog dana možda i kreiraju.
Ako mislite da ovo nije ništa posebno, te da smo jako daleko od stvaranja umjetnog života, sjetite se našeg članka u kojem smo opisali istraživanja Philippa Holligera iz Cambridgea, koji je od genetskog materijala stvorenog u laboratoriju proizvesti umjetne enzime, vitalne katalizatore potrebne za život kakav poznajemo koji ne sadrže DNK ili RNK, već XNK.
Koliko ćemo čekati dok iz jedne retorte nešto živo ne ispuzi, još nam nije poznato, ali mnogi biokemičari će vam reći je to velik, ali neupitan korak u budućem razvoju znanosti.
Izvor: University of Glasgow
Kada svojim pametnim telefonom prijeđete iznad senzora u pakiranju s hranom, znat ćete je li hrana u njemu ispravne kvalitete.
Znanstvenici američke vladine organizacije razvijaju superračunalo koje će biti 30 puta brže od najbržeg postojećeg.
Učitavam komentare ...