Future Interfaces Group
VIDEO: Ljudsko tijelo napaja nosive uređaje
Power-over-Skin sustav koristi RF energiju unutar tijela korisnika za napajanje malih elektronskih uređaja.
Snažni računalni uređaji sada su dovoljno mali da ih se lako može nositi na tijelu u obliku takozvane nosive elektronike. Međutim, baterije predstavljaju glavnu prepreku korisničkom iskustvu, jer dodavanje težine i volumena zahtijeva povremeno uklanjanje i ponovno punjenje uređaja.
Američki znanstvenici iz istraživačkog instituta u Pittsburghu pod nazivom Future Interfaces Group iz Pennsylvanije, razvili su Power-over-Skin tehnologiju koja koristi ljudsko tijelo za isporuku energije mnogim uređajima bez baterija.
Njihov sustav stvara dovoljno "energije tijela" za napajanje mikrokontrolera sposobnog za detekciju i bežičnu komunikaciju u rasponu od ulaznih kontrolera do longitudinalnih biosenzora.
Power-over-Skin napajanje omogućuje jedan nosivi odašiljač (npr. pohranjen u džepu), a primjeri uređaja koje su izradili uključuju upravljački prsten s joystickom koji šalje korisnički unos preko BLE-a (Bluetooth Low Energy) i flaster za mjerenje tjelesne temperature koji bilježi podatke svakih pet minuta, kao što možete vidjeti u ovom videu.
U svojem radu istraživači navode da je ljudsko tijelo posebno učinkovito u stvaranju RF energije od 40 MHz. Istraživači su većinu svojih napora uložili u optimizaciju ovih prijemnika kako bi osigurali upotrebljivu veličinu, težinu, faktor oblika i energetsku učinkovitost. Prijemnik bi se potencijalno mogao postaviti bilo gdje, a budući da je kapacitivan, mogao bi raditi čak i kroz odjeću, teoretski stvarajući potencijal za integraciju u pametni telefon.
Tim je istražio četiri lokacije odašiljača, taban desne noge, trbuh, lijevi zglob i lice, koje bi bile potencijalno korisne za AR/VR headsetove. Svaki odašiljač imao je šest lokacija prijemnika, desni gležanj, stražnji dio vrata, prsna kost, lijevi i desni biceps i lijevi kažiprst, obično tamo gdje se obično koriste nosivi uređaji.
Najveća zabilježena snaga bila je kod ispitnog uređaja s najkraćim razmakom između odašiljača i prijamnika u prosjeku 1,53 mW, a najmanja zabilježena snaga bila je 5,3 μW.
Istraživači sada žele istražiti mogućnosti da se ova tehnologija ugrađuje u konkretne proizvode pa traže industrijske partnere.
ESA je otvorila prijave na studentske prakse za sve studente svih zemalja članica, pridruženih članica i zemalja suradnica poput Hrvatske.
Istraživači iskorištavaju kvantna mehanička svojstva kako bi prevladali ograničenja tehnologije silicijskih poluvodiča.
Učitavam komentare ...