Tjedna injekcija inzulina učinkovita kao i dnevne

Insulin icodec, injekcija koja se daje jednom tjedno za liječenje dijabetesa tipa 1, ima potencijal biti jednako učinkovita u upravljanju stanjem kao i dnevna bazalna terapija inzulinom, prema istraživanju britanskog Sveučilišta Surrey.

Rezultati jednogodišnjeg kliničkog ispitivanja faze 3 mogli bi revolucionirati budućnost skrbi za dijabetes i pomoći milijunima ljudi da bolje upravljaju svojim stanjem.

Tijekom ove pionirske studije, znanstvenici u 12 zemalja na 99 lokacija, predvođeni profesorom Davidom Russellom-Jonesom iz Surreya, testirali su učinkovitost i sigurnost tjedne bazalne injekcije icodeca (dugotrajne vrste inzulina) i usporedili je sa dnevnom bazalnu injekciju inzulina degludec u odraslih s dijabetesom tipa 1. U obje skupine korišten je kratkodjelujući inzulin za pokrivanje obroka. 

Mnogi ljudi smatraju da je upravljanje dugotrajnim stanjem kao što je dijabetes vrlo teško i prijavljuju da su propustile vitalne injekcije inzulina. Propuštene injekcije mogu utjecati na kontrolu glikemije, a nedostatak dosljednosti u liječenju povezan je s povećanim stopama dijabetičke ketoacidoze, ozbiljne komplikacije stanja koje može biti opasno po život. Smanjenje učestalosti ubrizgavanja inzulina moglo bi smanjiti teret liječenja za neke osobe s tim stanjem i poboljšati njihovu kontrolu glikemije.

Dijabetes tipa 1 nastaje kada tijelo ne može proizvesti dovoljno hormona inzulina, zbog čega razina glukoze (šećera) u krvi postaje previsoka, što dovodi do povećanog rizika od razvoja bolesti srca, oka i bubrega.

Kako bi saznali više o učinkovitosti icodeca, znanstvenici su regrutirali 582 sudionika s dijabetesom tipa 1. Sudionici su bili podijeljeni u dvije grupe; prva je jednom tjedno primala injekcije icodeca (700 U/ml), a druga dnevne injekcije degludeka (100 U/ml), oba u kombinaciji s aspartom, kratkodjelujućim inzulinom u vrijeme obroka. 

Nakon 26 tjedana, znanstvenici su identificirali razinu HbA1C (protein unutar crvenih krvnih zrnaca s glukozom i univerzalni marker za ukupnu kontrolu dijabetesa) kod onih koji su uzimali icodec smanjio se s prosječnih 7,59 posto na početku do procijenjene srednje vrijednosti od 7,15 posto, a za degludec, prosjek se smanjio sa 7,63 posto na 7,10 posto. Procijenjena razlika u liječenju između njih je 0,05 posto, što potvrđuje neinferiornost icodeca u odnosu na degludec, ali sa značajno smanjenom učestalošću injekcija koju pacijenti mogu kontrolirati.

Znanstvenici su također identificirali veće stope hipoglikemijskih epizoda (abnormalno niske razine glukoze u krvi) u skupini koja je primala icodec u usporedbi s degludekom. Međutim, unatoč višim razinama u skupini koja je primala icodec, znanstvenici su primijetili da su učestalosti bile niske u obje skupine, pri čemu je većina epizoda zahtijevala samo oralnu primjenu ugljikohidrata. Za icodec, vrijeme ispod 3,0 mmol/L bilo je na pragu međunarodno preporučenih ciljeva tijekom tjedana 22-26 i ispod preporučenih ciljeva tijekom tjedana 48-52. 

Istraživanje objavljeno u časopisu The Lancet možete pronaći na ovoj poveznici.