Game Developers Forum: "Igre za kućanice s mačkama"

U prepunoj "Sivoj vijećnici" Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu domaći game developeri Nikola Jokić (Machina), Alan Sumina (Nanobit), Krešimir Špes (Cateia Games), Marko Banjac (Dreamatrix) i Alen Ladavac (Croteam), u društvu profesorice računalne grafike Željke Mihajlović sa Zavoda za elektroniku, mikroelektroniku, računalne i inteligentne sustave FER-a i Kristijana Mršića, specijalista za vizualne efekte iz Momentum studia, uhvatili su se ozbiljnog posla demistifikacije izrade i distribucije video igara, te edukacije u Hrvatskoj.

Pod "ravnanjem" moderatora Tomislava Kotnika, glavnog urednika časopisa Vidi, ovi stručnjaci, koji se mogu smatrati najvećim ekspertima za video igre u Hrvatskoj, morali su pred studentima FER-a, zainteresiranim posjetiteljima i online auditorijem koji je konferenciju pratio preko live video streama, "braniti" tezu da je industrija igara isplativ biznis čak i za one developere koji dolaze iz jedne tako male zemlje poput Hrvatske.

Kao što možete vidjeti u video snimci konferencije dolje, svi ovi ljudi međusobno su povezani gamingom kao jednom od najperspektivnijih grana IT industrije, uspkos činjenici da svatko ima svoju vlastitu priču o uspjehu na međunarodnom tržištu.

Što se developera tiče, oni su bili podijeljeni na one koji proizvode takozvane casual igre, koje su duhovito nazvali "igrama za kućanice s mačkama" (Cateia Games i Nanobit), te one koji su svojim naslovima posvećivali godine i godine rada, u nastojanju da se nađu u najvišoj kategoriji takozvanih "AAA igara" (Croteam i Dreamatrix).

Na GDF-u smo otkrili da postoji i treća kategorija kojoj pripada tvrtka Machina, koja radi "igre po narudžbi", odnosno naslove koji se koriste u marketinškim kampanjama njihovih klijenata, što im prema riječima Nikole Jokića, garantira zaradu bez čekanja na rezultate prodaje na tržištu. Pored toga, Machina je zanimljiva i po tome što posjeduje vlastiti edukativni program, koji bi im uskoro trebao omogućiti da budu priznati kao "službena" srednjoškolska ustanova.

Što se edukacije tiče, profesorica računalne grafike Željka Mihajlović, stvorila je na FER-u svojevrsni "rasadnik kadrova", pa mnogi studiji, poput Cateia Gamesa i Croteama često vrbuju njezine studente za rad na svojim projektima. Na pitanje o budućnosti računalne grafike i trendova u video igrama, profesorica Mihajlović vidi sustave virtualne realnosti i upravljanje gestama, kao najvjerojatniji smjer u kojem će se kretati industrija igara.

Marko Banjac i Alen Ladavac također vide VR sustave kao jedan od najvećih izazova iduće generacije video igara, pa su stoga već i sami naručili Oculus Rift naočale, kako bi istražili potencijal novih tehnologija u razvoju virtualnih svjetova. Marko Banjac navodi kako iz vlastitog i iskustva kolega, sustavi poput Oculus Rift VR HMD-a još imaju nekih tehničkih poteškoća, među kojima je najveći problem što vas nakon sat vremena nošenja VR "šljema" počne boljeti glava, pa tek kada se takve stvari riješe, možemo govoriti o VR sustavima kao nečem što će zamijeniti monitore i televizore.

Kristijan Mršić, koji nije direktno vezan uz industriju igara, naglasio je kako postoji zabluda da su tehnologija i alati koji se nalaze na raspolaganju proizvođačima igara i filmskoj industriji ono što je najvažnije u radu developera, jer su priča i emocije koje izazivaju filmovi i igre kod ljudi, i dalje ono esencijalno što će omogućiti da nešto kod publike prođe dobro ili propadne.

Alan Sumina je svima koji razmišljaju o izradi svoje igre savjetovao da se ne trude izraditi nešto što još ne postoji, jer to što netko još nije izmislio, najćešće (uz neke iznimke), znači da takva igra neće biti uspješna, a Alen Ladavac kaže kako su oni i nakon početnog uspjeha (Serious Sam TFE), nastojali nuditi ono što se potvrdilo kao uspješno, pa su tako nastali nastavci njihove pucačke uspješnice, za koje se uvijek nadaju da će dostići tržišne rezultate prethodnika.

Što se alata za izradu igara tiče, svi developeri su rekli kako su razvijali vlastite "engine", jer u doba kada su započinjali, na raspolaganju nije bilo isplativih alternativa, no u današnje vrijeme se situacija uvelike promijenila, pa su, najviše zahvaljujući Unityu, novi enginei koji se mogu dobiti za malo novaca, ili čak besplatno, sposobni za izradu izvrsnih igara.

Krešimir Spes je na pitanje iz publike o tome hoće li naši developeri izvorne kodove svojih enginea ponuditi kao open source, izjavio da se veći dio izvornog koda Cateia Gamesa već nalazi javno dostupan, a Alen Ladavac je najavio da će uskoro objaviti izvorni kod prvog Serious sama kao open source. Ipak, svi su svjesni da njihovi enginei ne mogu po svemu parirati tehnički najsavršenijim engineima današnjice poput Cryenginea ili Unreal Enginea koje godinama razvijaju stotine ljudi, pa ozbiljno razmatraju mogućnost da njihove buduće igre koriste upravo neki od njih.

Na kraju moramo ustvrditi da je GDF konferencija, prva na ovim prostorima uspjela otkriti mnoštvo detalja u razvoju igara, te je pokazala da je game development biznis koji se mora voljeti, jer je toliko težak i kompleksan da bez ljubavi prema njemu nema ni smisla ulaziti u te vode.

Svi domaći studiji pozivaju sve zainteresirane da im se jave ako misle da posjeduju znanje, vještinu, iskustvo i ljubav prema razvoju igara i gamingu općenito, no kao što navodi Alen Ladavac, nije dovoljno doći i reći "ja bih želio raditi igre kod vas", već je potrebno pokazati i neki primjer svojeg rada. Sve ove developerske tvrtke već su odavno postale legende razvoja igara u Hrvatskoj, ali su izuzetno cijenjene i u svijetu, pa im je naravno u cilju održati tu kvalitetu, što znači da im morate nešto konkretno ponuditi kako bi vas uzeli u obzir.

Na kraju konferencije, čitava dvorana, koja je bila pretijesna za sve koji su željeli naučiti nešto više o izradi igara u Hrvatskoj, gromoglasnim je pljeskom pozdravila sudionike GDF konferencije, čime se pokazalo da ova inicijativa Vidija u suradnji s FER-om nije bila pogrešna, a ako je iz klupa Sive vijećnice izašla barem jedna osoba koja je odlučila postati developer, naša misija je savršeno uspjela.