Biblijski algoritam

Moshe Koppel sa sveučilišta Bar Ilan University i njegov tim iz Tel Aviva u Izraelu, razvili su algoritam koji može analizirati tekstove poput književnih djela i religijskih spisa, te su ga primijenili na Bibliju, točnije na Stari zavjet, odnosno hebrejsku Toru, poznatu još i kao Pet knjiga Mojsijevih.

Program je potvrdio ono što se već prije znalo, odnosno činjenicu da u Svetom pismu postoji više različitih "glasova", odnosno pisaca pojedinih dijelova.

Ovaj softver je razvijen u sklopu studije o umjetnoj inteligenciji, poznatoj kao Autorska atribucija, a njegova primjena bi mogla pokriti razna područja, od kriminalističkih istraga, pa sve do razvoja novih računalnih programa koji bi asistirali piscima.

Primjenom ovog softvera na Bibliju, ustanovljena je identična podjela tekstova na svećeničke i nesvećeničke, koju su već prije otkrili znanstvenici i teolozi, s tom razlikom da su njima trebale godine strpljivog rada, a računalo je to ustanovilo kroz samo nekoliko minuta. Kako navode izraelski znanstvenici, analiza ljudi i računala se podudara u više od 90% slučajeva.

Oni dijelovi koji se razlikuju od analize koju su provodili ljudi, posebno su zanimljivi znanstvenicima, pa je tako računalni program za Knjigu postanka ustanovio da pripada "nesvećeničkom" autoru, mada se dugo vremena smatralo suprotno.

Na sličan način se za knjigu proroka Izaije vjerovalo kako su je napisala dva autora, s time da ju je drugi počeo pisati od 39. poglavlja, no rezultati softvera sugeriraju da knjiga doista ima dva autora, ali je drugi počeo s pisanjem od 33. poglavlja.   

"Tijekom prošlog desetljeća, znanstvenici su već koristili računalne programe za analizu, pretraživanje i uspoređivanje biblijskih tekstova, no ovaj softver je u stanju znanstvene kriterije primjenjivati pomoću tehnološkog alata koji je po mnogo čemu moćniji od ljudskog uma", navodi Michael Segal s Hebrejskog sveučilišta, koji je također bio uključen u ovaj projekt.

Prije nego što su softver primijenili na Petoknjižje i druge biblijske knjige, znanstvenici su prvo morali napraviti test kojim će dokazati da je algoritam u stanju razlikovati jednog autora od drugog. Za taj test nasumce su izmiješali dijelove knjiga proroka Ezekiela i Jeremije u jedan tekst koji su potom analizirali novim softverom. Program je tekst gotovo savršeno razvrstao u adekvatne cjeline.

Novi softver bi se mogao koristiti i za provjeru autentičnosti tekstova, na primjer Shakespeareovih drama, kako bi se definitivno riješilo pitanje jesu li doista napisane od strane jednog autora ili više njih, o čemu se već dulje vremena špekulira.