DNK pisaća mašina umjesto nevidljive tinte

Zaboravite nevidljivu tintu. Budući špijuni će uskoro imati mogućnost slanja tajnih poruka koje će biti enkodirane direktno u DNK živih stanica. Znanstvenici Howard Hughes Medical Instituta (HHMI), demonstrirali su "DNK pisaću mašinu" koja je u stanju enkodirati čitave rečenice u DNK živih stanica.

Koliko god impresivni bili naši digitalni sustavi za pohranu informacija, oni nisu ništa u usporedbi s prirodnim. DNK je nevjerojatno gust medij, s jednim gramom koji može pohraniti do 215 milijuna GB podataka, odnosno i više uz malo podešavanja, no pisanje u DNK i čitanje iz DNK nije baš jednostavna stvar.

Stoga je HHMI razvio novi sustav za jednostavno sekvencijsko snimanje informacija u DNK. DNK pisaći stroj, kako ga zovu, ubacuje kratke segmente DNK u praznu "DNK traku", jedan za drugim s lijeva na desno. Tim je stvorio čak 4096 specifičnih simbola koji se mogu umetnuti i pokazao da ih DNK pisaći stroj može rasporediti kako bi oblikovali pune rečenice koje se kasnije mogu pročitati.

U svojim prvim testovima, istraživači su napisali "What hath God wrought?" (što je Bog stvorio?). Ovaj biblijski stih može zvučati pomalo dramatično, ali fraza je odabrana jer je to bila prva rečenica prenesena putem telegrafa koristeći Morseovu abecedu. Druga fraza "Mr. Watsone, dođi ovamo!" bila je na sličan način povijesna, kao prva rečenica ikada izgovorena putem telefonske linije. Treća i posljednja testna rečenica bila je "Bound forever, DNA", rečenica iz pjesme korejske pop grupe BTS.

Istraživači ističu da DNK pisaći stroj neće služiti samo za zapisivanje citata ili tajnih poruka Jamesa Bonda u stanice. Tim kaže da bi se na kraju mogao koristiti za praćenje aktivnosti i povijesti stanica, omogućujući znanstvenicima da otkriju njihov razvoj i odgovore na bolesti ili lijekove poput crne kutije u avionu. U eksperimentima su istraživači pratili kako se jedna stanica podijelila na 1,2 milijuna tijekom 25 dana, analizirajući njihove bar kodove kako bi rekonstruirali svoje obiteljsko stablo.

Istraživanje objavljeno u časopisu Nature možete pronaći na ovoj poveznici.