ExoMars 2020: Izgovor s virusom a problem su padobrani

Koliko ja imam pregled, još nije dosegnuta kvaliteta dokumentarne miniserije "Moon Machines" iz 2008. godine. U šest 44-minutnih nastavaka premijerno emitiranih na Science Channelu, detaljno se dokumentira gradnja i rollercoaster epizode rakete Saturn V, zapovjednog članka, navigacijskog računala, Mjesečeva članka, skafandera za šetnje i rovera.
U drugom nastavku u kojemu o svojem dijelu te pustolovine svjedoči system manager programa Apollo Mike Vucelić. Na pitanje o tome koja su mu tri najvažnija subsistema svemirskog broda, on odgovara: 1) Parachute 2) Parachute 3) Parachute. Isječak videa u kojemu on spominje padobran strastvenije nego Steve Ballmer developere na neslavnoj prezentaciji zapravo ima poantu: ako nekamo putuješ sve će ti propasti ako se ne uspiješ spustiti.

Ovaj uvod o tim mašinama je jer ovih tjedana kriza s neuspjelim testiranjima padobrana trese dva ambiciozna projekta. Svaki od njih je skupa igra koju bi zastoj, i još više samo zaostajanje u razvoju padobrana mogao skupo stajati. Oslanjaš li se na padobran, igraš na jednu jedinu kartu. Padobranci nikad neće skakati padobranom koji je složio netko drugi. I to nije vrsta praznovjerja kakvima se odaju u nekim drugim sportovima (poznato je da je Goran Ivanišević prije važnih mečeva morao pogledati Teletubbiese). To je stvar odgovornosti prema pitanju vlastitog života ili smrti, mada se moderni padobrani slažu u stilu for dummies.

Zato mi je teško shvatljiv šlamperaj, jedan od skandaloznih šlamperaja s Boeingovim Starlinerom, s testovima njegovih padobrana. Zadovoljili su se testom s uspješnim otvaranjem padobrana s ekvivalentom tereta i oblika Starlinera ispuštenog iz helikoptera s visine od 3400 metara na slanu zaravan isušenog jezera Delamar u travnju 2013. godine. Padobrani kapsule za posadu CST-100 Starlinera nisu testirani pod upadnim brzinama sve do testa prekida leta i spašavanja posade nakon neuspjelog lansiranja
početkom lanjskog studenog. Umjesto svih triju, otvorila su se samo dva od tri padobrana i to nakon podorbitalnog leta amaterske klase, s apogejem putanje na visini za amaterska lansiranja, ispod 40 kilometara. I to je Boeingu bilo sasvim u redu, a još više nadzornicima naručitelja i financijera, NASA-e.

Dvije pogreške zbog kojih je prvi test s orbitalnim letom naglo skraćen detaljno smo već pretresli. Zajednički nazivnik svemu opisanom, pa i epizodama s padobranima - ako bih ja trebao biti prvi putnik u Starlineru - nazvao bih šlamperajem. Srećom, razvoj događaja promatram sa strane. Prodaju karata za komercijalne turističke letove Starlinera prema ISS-u već je dobila tvrtka Space Adventures, ista koja je bukirala i sve dosadašnje turističke letove koje je otvorio Dennis Tito.

Sasvim drugu vrstu problema s padobranima ima Europska svemirska agencija. Ona ima malo ili nimalo iskustava sa spuštanjima padobranom. Uspjelo je spuštanje sonde Huygens s Cassinija na Saturnov mjesec Titan, a britanski lander Beagle 2, lansiran sojuzom s orbiterom Mars Express koji je u prosincu 2003. doživio death on arrival. Tek je 2015. godine otkriveno da mu se nisu otvorili fotonaponski paneli. Vjerojatni uzrok je malo tvrđi kontakt s površinom. Ništa bolje nije prošao ni ESA-in testni 580 kg težak lander Schiaparelli u prvom dijele misije ExoMars koju Europljani izvode u kooperaciji s Rusima.

Schiaparelli se poslije šest mjeseci leta razbio pri spuštanju kad mu se prerano odvojio toplinski štit te je prerano odbačen padobran, a retrorakete za meki kontakt su se prerano uključile i isključile. Već smo opisali sve fizikalne elemente koje čine gotovo nemogućim spuštanje na Mars poznatim tehnikama bilo čega mase veće od jedne tone, a landerska kapsula s ruskim roverom Kazačok (Rusi su zaduženi za 80%, a ESA za 20% njegova hardvera) i europskim robotskim roverom Rosalind Franklin, ukupne mase 1800 kg, koji je trebao biti lansiran ove, a spuštati se rano sljedeće godine odgođen je za 2022. na 2023.

Optimalan vremenski raspon za lansiranje ove faze misije ExoMars bio je od kolovoza do listopada ove godine. Kad se takav termin promaši, sljedeći koji računa povoljne položaje Zemlje i Marsa je dvije godine kasnije. Ili tek 2024.
ESA, zadužena za sustav padobrana kapsule landera s dva rovera nikako nije uspjela izvesti uspješan zemaljski test slijeda otvaranja padobrana, pa je ovogodišnje lansiranje odgođeno za 2022. godinu poslije telekonferencijskog savjetovanja s Rusima 12. ožujka ove godine.

Komplicirana sekvenca otvaranja padobrana pirotehničkim startovima u pravom trenutku na pravoj visini, koja počinje pri hipersoničnim brzinama, taj slijed ni hektičnim izmjenama tweakova jednostavno nije uspijevala izvesti ni na Zemlji.

Ništa nije preostalo nego da se objavi odgoda poslije telekonferencije koja je zbog opasnosti od virusa održana online. Komplikacije zbog epidemije stidljivo su se na presici gurale u prvi plan ne bi li izvještači sami okrivili virus. Nije, problem su padobrani.