Svemirska kapsula s elisama

Svi današnji helikopteri se dizajniraju tako da u slučaju prestanka rada motora, potisak zraka na elise stvara dovoljnu rotaciju kako bi se letjelica mogla spustiti na zemlju relativno meko i sačuvati život pilotima i putnicima.

Vedeći se tom karakteristikom autorotacije helikoptera, NASA je odlučila pokrenuti projekt razvoja svemirske kapsule, koja bi korištenjem istog principa omogućila astronautima meko prizemljenje baz padobrana na bilo koju površinu, livadu, aerodromsku pistu ili čak ravni krov zgrade.

Za razliku od spuštanja kapsule padobranom, čime su astronauti tijekom slijetanja potpuno onemogućeni za bilo kakvo upravljanje, ovaj sustav bi im omogućio i da korigiraju let, te izaberu mjesto na koje će sletjeti i to bez ikakvog motora.

Ako se pitate zbog čega se u sustav ne bi dodao i motor, pa da se kapsula tijekom slijetanja pretvori u pravi helikopter, razlog je u tome što se tijekom lansiranja u svemir svaki gram dodatnog tereta odražava na snagu raketa, pa stoga niti jedan projekt svemirskih letjelica nije razvijan u tom smjeru.

Kod ovog projekta ideja je da se elise nalaze tijekom lansiranja letjelice i boravka u svemiru pričvršćene za nosač raketnih boostera, a nakon ulaska u atmosferu i postizanja podzvučne brzine otvaraju poput kišobrana i potom omogućuju let autorotacijom, dok bi astronauti mijenjanjem nagiba lopatica mogli kapsulom upravljati i korigirati joj prema potrebi putanju do mekog prizemljenja.

Voditelj projekta Jeff Hagen, inženjer Johnson Space centra iz Houstona proizveo je dva modela prototipa budućih kapusula u veličini 1:6, koje njegov kolega Jim Meehan testira u hangaru zgrade Vehicle Assembly Building unutar Kennedy Space centra na Floridi, koja inače služi za gradnju raketa, na taj način da ih spušta s visine zavezane žicom za strop i isprobava kutove nagiba elisa pomoću daljinskog upravljača, te bilježi podatke o vrtnjama rotora.

"Možete sletjeti nježno i možete sletjeti gdje god želite, nema potrebe za slijetanjem u more", kaže Meehan. "Uspoređujući naš sustav s padobranom, ovdje dobivate mekano prizemljenje i targetirano mjesto slijetanja".

U sljedećoj fazi planira se slijetanje kapsule koja će biti otkačena s balona s velike visine, a potom bi se kapsule bez posade koristile za spuštanje osjetljivih znanstvenih uzoraka s Međunarodne svemirske postaje.

"Između našeg testiranja i budućih slijetanja letjelica s ljudskom posadom treba prijeći veliki ponor, no između toga možemo vršiti testove donošenjem malih uzoraka iz svemira", kaže Hagen.