Puž na solarnu energiju

Elysia chlorotica, zeleni morski puž koji djeluje poput "lista koji puže" nakon što kao mlad pojede svoju najdražu hranu, algu vrste Vaucheria littorea, više ne mora jesti ostatak života. Sve što mora je sunčati se. Naime, ovaj puž fotosintetizira.

Fotosinteza, proces stvaranja šećera iz ugljikovog dioksida i vode uz pomoć svjetla, ograničena je na biljke, alge i neke bakterije, ali je koristi i ovaj puž.

Prilikom hranjenja svojom najdražom algom, vrstom Vaucheria littorea, mladi pužići buše stanice algi i isisavaju stanični sadržaj. Većinu staničnih dijelova probave, ali ne i kloroplaste. Njih unose netaknute u stanice svog obimno razgranatog probavnog sustava.

Kloroplasti se ne dijele i ne prenose u jaja pa svaka nova generacija puževa mora ponovno uspostavljati simbiozu. Kad jednom nabave dovoljan broj kloroplasta da prežive, mogu sami sebi stvarati hranu poput biljaka tijekom ostatka svog života, odnosno malo manje od godinu dana.

Problem je u tome što kloroplasti ne bi trebali funkcionirati izvan biljne stanice. Gotovo 90% gena koji kodiraju proteine potrebne za proces fotosinteze ne nalazi se u samim kloroplastima, nego u jezgri biljke/alge. Budući da životinjske stanice u jezgri nemaju potrebne gene, kloroplasti jednostavno ne bi trebali raditi, a očito rade.

Ovi puževi su to uspješno riješili, jer su „ukrali" i neke fotosintetske gene iz alge. Čak i ličinke puževa koje nikad nisu bile u kontaktu s algom posjeduju te gene, koji su sastavni dio genoma puža.

Smatra se da se jednom jezgra neke progutane alge raspala u crijevu puža i oslobodila DNA koja je ušla u stanice probavnog sustava te se nekako ugradila u genom puža. Ipak, velika većina ovih gena (još) nije pronađena u pužu. Mogu li neki puževi geni uspješno zamijeniti algalne ili su algalni fotosintetski proteini ekstremno stabilni i ne raspadaju se više od 10 mjeseci?

Koja god bila tajna ove simbioze, Elysia chlorotica nam dokazuje da je evolucija puno kreativnija no što smo mogli zamisliti, a ove spoznaje uvelike mijenjaju naše predodžbe o tome kakav bi mogao biti život na drugim planetima.

izvor: Biologija.com.hr