U permafrostu otkriven novi izvor stakleničkog plina N2O

Mada se na konferenciji o klimatskim promjenama o njemu nije pričalo, dušikov oksid (N2O) je vrlo opasan staklenički plin, a sada se čini da smo jako podcijenili koliko se otpušta u atmosferu. Nova studija koju su u istočnom Sibiru proveli znanstvenici Sveučilišta Eastern Finland na stalno zamrznutom tlu (permafrostu) na području pod nazivom Yedoma, ukazuje da je permafrost jedan ogroman, do sada nepoznat izvor N2O.

Svima nam je poznato da je ugljični dioksid najrasprostranjeniji staklenički plin i najodgovorniji za klimatske promjene, a na drugom mjestu se nalazi metan, dok se o trećem stakleničkom plinu dušikovom oksidu u javnosti gotovo uopće ne priča kao o nekoj prijetnji.

Međutim, dok N2O zaostaje po koncentraciji, on to nadoknađuje u potenciji. Gledajući usporedbu s CO2 u odnosu "kilogram za kilogram", dušikov oksid je 298 puta jače sredstvo za zagrijavanje planeta od ugljičnog dioksida, a može degradirati i ozonski omotač.

Do sada je bilo poznato da dobar dio emisija N20 dolazi od agrikulture kao nusprodukta gnojiva bogatih dušikom, kao i da ga emitiraju oceani pod utjecajem ljudskih aktivnosti zbog čega mora postaju sve kiselija.

Tim izvorima sada se može dodati i permafrost, jer su znanstvenici ustanovili da su se na području Yedome kroz samo nekoliko godina drastično povećale njegove emisije, čak između 10 i 100 puta veće od očekivanih. 

Pažljivijim pregledom, istraživači su otkrili mehanizam koji stoji iza ovog povećanja emisija. Kako se sedimenti suše i stabiliziraju nakon odmrzavanja, mikrobne zajednice koje žive u njima se mijenjaju. Populacija mikroba koji proizvode prekursore dušikovog oksida raste, dok se oni koji konzumiraju plin smanjuje.

Bit će potrebna daljnja studija kako bi se procijenio opseg ovih emisija i uključio njihov utjecaj u klimatske modele.

Čitavu studiju objavljenu u časopisu Nature Communications možete pronaći na ovoj poveznici.