Zemlja neće uskoro zamijeniti polove

Jačina Zemljinog geomagnetskog polja pala je u proteklih 200 godina takvim stopom, da su mnogi znanstvenici zaključili da se nalazimo na dnu razdoblja od 2.000 godina, što će privremeno ostaviti naš planet nezaštićenim pred zračenjem opasnih čestica koje dolaze sa Sunca.

Taj pad jačine se povezuje s periodičkim reverzijama geomagnetskog polja, tijekom kojih dolazi do zamjena magnetskih polova Zemlje, nakon čega je potrebno proteći više tisuća godina dok se geomagnetski štit povrati u stabilno stanje.

No prema rezultatima najnovije studije znanstvenika MIT-a, geomagnetskom polju u skoro razdoblje ne prijeti "prevrtanje", jer su oni proračunali da prosječno trajanje stabilnog polja traje više od 5 milijuna godina, te su otkrili da je danas njegov intenzitet dvostruko veći od povijesnog dugoročnog prosjeka.

Znanstvenik MIT-evog Odjela za Zemlju, atmosferske i planetarne znanosti Huapei Wang, koji je glavni autor objavljene studije, navodi da je sada jasno da je današnje polje po svojoj jačini daleko iznad dugoročnog prosjeka, te smo još uvijek daleko od nestabilne zone. "Čak i ukoliko jačina polja opada, još uvijek imamo veliki štit na koji se možemo osloniti", navodi Wong, dodajući da je Zemlja tijekom svojeg životnog vijeka imala više geomagnetskih reverzija, tijekom kojih je dolazilo do periodičkih zamjena polova,

"Ponekada nećete imati reverziju 40 milijuna godina, no drugi puta će doći do 10 reverzija tijekom milijun godina, a u prosjeku između dvije zamjene polova prođe nekoliko stotina tisuća godina. Posljednja reverzija se dogodila prije nekih 780.000 godina, što znači da je promjena uvelike zakasnila", dodaje Wong.

Isto tako Wong navodi da su sateliti i zemaljski opservatoriji napravili precizna mjerenja jačine magnetskog polja za posljednjih 200 godina, no na njihove rezultate mjerenja događaja u razdoblju od više milijuna godina se ne možemo osloniti.  

Do ovih zaključaka Wong i njegovi kolege su došli mjerenjem Zemljinog paleomagnetskog polja testiranjem drevnih stijena eruptiranih iz vulkana na otočju Galapagos, što je idealno mjesto za prikupljanje takvih uzoraka, obzirom da se otočje nalazi u blizini ekvatora. Pored toga, drugi članovi tima sa Sveučilišta Kalifornija iz San Diega, istovremeno su ispitivali stijene slične starosti s Antarktike. Takve vulkanske stijene sadržavaju informacije o jačini geomagnetskoh polja tijekom vremena kroz koje su se hladile.

Korištenjem tih podataka, znanstvenici su došli u priliku izračunati vršnu distribuciju prosječne jačine drevnog geomagnetskog polja, koja iznosi oko 15 µT (mikrotesla) na ekvatoru, te 30 µT na polovima. Obzirom da na istim lokacijama današnje jačine iznose 30 µT, odnosno 60 µT, znanstvenicima je postalo razvidno da su današnje vrijednosti vrlo visoke. Stoga kažu da čak i ako padaju, to će padanje trajati jako dugo dok nas ne ugrozi, jer će ovim ritmom trebati proteći najmanje 1.000 godina da jačina polja stigne na dugoročni prosjek, a što će biti nakon toga nitko ne može predvidjeti, jer bi moglo krenuti i prema gore, a ne samo prema dolje.

U svakom slučaju, ako su rezultati ovih istraživanja točni, doista se nemamo razloga plašiti da će nas u skoro vrijeme geomagnetski omotač prestati čuvati i izazvati katastrofu, kao što su to pompozno najavljivali neki kvaziznanstvenici, pa čak i dio ozbiljne struke.  

Izvor: MIT