eDNK metabarkodiranje otkriva vrste u dubinama mora

U novom znanstvenom radu objavljenom u časopisu PLOS ONE, kanadski znanstvenici iz Integrativnog instituta za biologiju i biološku raznolikost u Ontariu, opisuju novootkrivenu metodu eDNK metabarkodiranja, koja pomaže u otkrivanju vrsta na velikim dubinama oceana bez potrebe za zaronom ronioca ili spuštanja batiskafa.

Ideja ovog istraživanja je čim više naučiti o živom svijetu na velikim dubinama, jer mnogi znanstvenici smatraju da danas više znamo o Mjesecu i nekim planetima Sunčevog sustava, nego o brojnim neotkrivenim vrstama na našem vlastitom planetu.

Oni su stoga razvili metodu pod nazivom "environmental DNA (eDNA) metabarcoding", odnosno eDNK metabarkodiranje, koja uključuje uzimanje uzoraka vode koja sadrži ostatke genetskog koda organizama, kako bi se steklo saznanje o gustoći populacija i raznolikosti vrsta u moru.  

"Postoje dijelovi genoma svakog organizma koji kodiraju gene koji su specifični za vrste", kaže Mehrdad Hajibabaei, profesor biologije na Institutu za biologiju i biološku raznolikost u Ontariju. U ovom pristupu ti dijelovi funkcioniraju poput barkoda, jedinstveno identificirajući svaki organizam čija se DNK nalazi u morskoj vodi.

U ovom su istraživanju Hajibabaei i njegovi kolege primijenili eDNK metabarkodiranje na uzorke morske vode prikupljene na dubinama od oko 1400 metara i niže.

Svaki živi organizam izbacuje DNK, bilo u tjelesnim stanicama poput stanica kože ili u ispustima poput mokraće i izmeta. Pojavom novih tehnologija za čitanje genetskih informacija, znanstvenici su počeli promatrati izbačenu DNK kako bi pronašli koje životinje žive u određenom okruženju i koliko ih ima. U mnogim slučajevima, kao u oceanu, ovaj pristup može biti jeftiniji od tradicionalnih metoda istraživanja, te opsežniji.

U svojem radu znanstvenici predlažu istovremeno korištenje uzimanja uzoraka vode za eDNK barkodiranje i drugih metoda poput hidroakustike, koja detektira nazočnost organizama na velikim dubinama, kako bi znali gdje uzimati uzorke.