Injekcije matičnih stanica u liječenju multiple skleroze

Multipla skleroza (MS) je kronična upalna bolest središnjeg živčanog sustava, što znači da upalna oštećenja mogu zahvatiti veliki i mali mozak, moždano deblo i kralježničku moždinu. MS se javlja u svim životnim dobima, no najčešća između 18. i 50. godine života. Bolest je nepoznatog uzroka i nepredvidljivog tijeka, a današnje spoznaje i rezultati brojnih istraživanja ukazuju da MS autoimuna bolest koja nastaje djelovanjem čimbenika okoline ali i utjecajem genetike.

U novom kliničkom ispitivanju, istraživači Medicinskog kampusa Anschutz na Sveučilištu Colorado pokazali su da je ubrizgavanje jedne vrste matičnih stanica u mozak pacijenata koji žive s progresivnom multiplom sklerozom sigurno, dobro se podnosi i ima dugotrajan učinak te se čini da štiti mozak od daljnjeg oštećenja, odnosno usporava napredovanje bolesti.

U bolesnika s multiplom sklerozom, imunološki sustav počinje greškom napadati mijelin, tkivo koje obavija i štiti živčana vlakna. Kako ovaj omotač trpi sve više i više oštećenja, ometa električne signale koji putuju kroz živce, što rezultira smanjenom pokretljivošću, poremećajima s ravnotežom, osjetom i gubitkom snage mišića.

Bolest obično počinje s oblikom koji se naziva recidivno-remitentna multipla skleroza, koja uključuje izmjenične faze simptoma i remisije. Nakon nekog vremena, bolest ponekad može prijeći u teži stadij koji se naziva sekundarna progresivna multipla skleroza, gdje se simptomi stalno pogoršavaju bez razdoblja remisije koja bi je prekinula.

Nedavne studije na miševima i štakorima sugeriraju da bi liječenje matičnim stanicama moglo pomoći u usporavanju ili zaustavljanju progresije u kasniji oblik MS-a. Sada su istraživači proveli kliničko ispitivanje na ljudima kako bi utvrdili je li takva terapija sigurna i učinkovita.

Neuralne matične stanice uzete su iz moždanog tkiva donora pobačenog fetusa, uzgojene i ubrizgane izravno u mozgove 15 pacijenata sa sekundarnom multiplom sklerozom. Doze su varirale od 5, 10, 16 ili 24 milijuna matičnih stanica, a pacijenti su potom praćeni godinu dana.

Na početku ispitivanja svi su pacijenti imali visoku razinu invaliditeta, a mnogi su trebali invalidska kolica, ali tijekom razdoblja ispitivanja nitko od njih nije doživio pogoršanje fizičkih ili kognitivnih simptoma. Istraživači kažu da to sugerira da je liječenje stabiliziralo napredovanje bolesti.

U podskupini pacijenata, tim je ispitivao promjene u volumenu mozga tijekom vremena. Pacijenti koji su primili veće doze matičnih stanica pokazali su manja smanjenja volumena mozga, za što znanstvenici pretpostavljaju da je tretman ublažio upalu. Analiza metabolita i lipida u cerebrospinalnoj tekućini pacijenata pokazala je da su matične stanice imale zaštitni učinak na živce.

Ono što je važno, nije bilo smrtnih slučajeva niti ozbiljnih nuspojava, a manje nuspojave koje su uočene pokazale su se kao privremene ili reverzibilne.

Iako se rezultati čine obećavajućim, tim priznaje da studija ima svojih ograničenja. Kao prvo, uključivala je samo malu skupinu, a potvrđivanje zaštitnih učinaka bilo je teško kada se počelo s naprednom razinom invaliditeta kod pacijenata.

S pozitivne strane, pokazalo se da je tretman siguran, tako da može prijeći u sljedeću fazu kliničkih ispitivanja.

Istraživanje objavljeno u časopisu Cell Stem Cell možete pronaći na ovoj poveznici.