Je li došlo vrijeme da se odbaci inzulin u liječenju dijabetesa?

Dijabetes svi obično povezujemo s inzulinom, hormonom u gušterači koji upravlja količinom glukoze koja cirkulira u krvi. Bolesnici s dijabetesom tipa 1 moraju si injektirati hormon jer ga njihov organizam nije u stanju stvarati sam. Roger Unger i njegovi kolege s Univerziteta u Teksasu (Southwestern Medical Center Dallas) svoju su pažnju usmjerili ka glukagonu, bratu blizancu inzulina koji djeluje obrnuto u odnosu na inzulin. Dok inzulin čisti višak glukoze iz krvi nakon obroka, usmjeravajući je dalje od jetre, mišića i drugih organa i dijelova tijela, glukagon u trenutku kad smo gladni "naređuje" jetri na otpuštanje zaliha glukoze u krv. Znanstvenici iz Dallasa nastoje potaknuti glukagon da preuzme ulogu inzulina u smanjivanju i kontroliranju glukoze u krvi. Iz tog su razloga proizveli genetski modificiranog miša s manjkom glukagonskih receptora kako se ne bi mogli odazivati na hormon. Iznenađujuće, miš je imao normalnu razinu glukoze u krvi. Nakon toga su otrovom uništili beta ćelije gušterače koje proizvode inzulin, a miš nije dobio dijabetes. Osnova svega je da bez glukagona ne možete dobiti dijabetes, kaže Unger. Čak i nakon što je miš konzumirao ogromne količine  šećera tijekom takozvanog "testa tolerancije na glukozu", njegova razine glukoze u krvi je ostala normalna. Implikacija vezana na ljude govri kako biste mogli popiti 10 boca napitaka bogatih šećerom, a razina šećera u krvi ostala bi ista, sa ili bez inzulina. Stoga kada bi se glukagon mogao neutralizirati u osoba s dijabetesom tipa 1, njihova razina glukoze u krvi ostala bi normalna bez potrebe za uzimanjem inzulina ili čestog kontroliranja razine šećera u krvi. Prema njegovim rječima, jedina potencijalna opasnost je premala količina glukoze u krvi ili hipoglikemija, no do toga bi došlo samo nakon trčanja maratona ili provođenja neke druge aktivnosti koja troši ogromne količine energije, a to bi se rješavalo tako da osoba uza sebe uvijek ima neko slatko piće. Rezultati istraživanja zainteresirali su mnoge znanstvenike, no stvorili i određenu vrstu skeptičnost, jer nije odgovoreno na neka ključna pitanja poput onog gdje odlazi višak glukoze, te kako mišji organizam regulira glukozu bez inzulina. Stoga dok na ta i slična pitanja ne dobijemo odgovore ne bi smjeli vršiti nikakva klinička ispitivanja na ljudima, s čime se slaže i Ungerov tim. Bez obzira što su istraživanja još uvijek u vrlo ranoj fazi i što se moraju provesti mnoga dodatna ispitivanja, Unger kaže kako je ovo istraživanje samo jedan od koraka u razbijanju dogme kako je inzulin najvažniji hormon u kontroli dijabetesa i otvara put ka novim tretmanim liječenja te bolesti što će jednog dana rezultirati odbacivanjem injekcija inzulina i omogućiti normalan život svim pacijentima s dijabetesom tipa 1.