Achates motor će prepoloviti potrošnju goriva

Kada je 1930. godine njemačka tvrtka Junkers proizvela svoj dizelski Juno motor, to je bio stroj koji je trošio velike količine goriva i dimio na sve strane, no to je ujedno bio energetski najučinkovitiji motor svojeg vremena.

Mada je u današnje doba nepopularno uopće spominjati razvoj motora na fosilna goriva, tvrtka Achates Power iz San Diega je odlučila modificirati stari njemački dizajn kako bi zadovoljila moderne ekološke standarde i unaprijedila učinkovitost dizel motora.

Nakon što su proizveli mali demonstracijski model svojeg motora, zainteresirala se američka vojska koja im je odmah uplatila 4,9 milijuna dolara kako bi za njih razvili motor koji bi se između ostaloga mogao koristiti za pogon njihovih tenkova.

Vojska je Achatesov dizajn motora izabrala zbog njegovog potencijala da bude manji i učinkovitiji od konvencionalnih, dok je istovremeno u stanju koristiti različite vrste goriva, uključujući gorivo za zrakoplove i dizel.

Prema riječima Achatesovih inženjera, stari junkersov dizajn predstavlja osnovu njihovog razvoja. Junkers je 1930. stavio dva klipa u jedan cilindar čime je eliminirao glavu cilindra, Umjesto toga dva klipa kompresiraju gorivo i zrak između sebe i potom se kreću u suprotnim smjerovima kad gorivo sagorijeva.

Kako bi poboljšali emisije i reducirali potrošnju goriva, inženjeri Achatosa su napravili veliki broj modifikacija, uključujući promjenu oblika komore za sagorijevanje i poboljšanje ubrizgavanja goriva.

Njihov testni motor je koristio samo jedan cilindar, no računalne simulacije su ukazale na učinkovitost sustava kada bi se ugrađivao u višecilindarske motore, što je američka vojska prepoznala i odlučila poduprijeti svojim novcem.

Obzirom da motor nije testiran u pravim uvjetima do kojih dolazi uslijed vožnje, poput ubrzavanja i usporavanja, za sada je još teško reći hoće li ovaj dizajn doista dovesti do pojave novih učinkovitih motora s unutrašnjim sagorijevanjem koji će se naći u našim automobilima i time produžiti "agoniju" strojeva na fosilna goriva. 

Izvor: MIT Technology Review