Dronovi uzvraćaju udarac laserima

Prije dvije godine jedan laserski top (LAWS) prvi je puta postavljen na ratni brod USS Ponce. Njegova osnovna namjena je rušenje letjelica, posebice onih bespilotnih, koje predstavljaju veliku opasnost, jer su sve sofisticiranije, a istovremeno relativno jeftine, pa ih mogu koristiti tehnološki najrazvijenije vojske svijeta, ali i paravojne i terorističke jedinice koje izrađuju "dronove-kamikaze" u kućnoj radinosti.

Američka vojska je već više puta održala demonstracije u kojima je pokazala kako se laserskim oružjem može s neba učinkovito skidati višestruke mete, odnosno dronove raznih vrsta, od onih velikih pa sve do naprednih inačica malih quadcoptera kakve možete kupiti u dućanu s igračkama.

No istovremeno s razvojem lasera za rušenje dronova, odjel istraživanja Mornarice američke vojske (ONR), radi i na protumjerama, odnosno sustavima koji bi njihove dronove štitili od laserskih zraka neprijateljskih jedinica. Stoga je započet program pod nazivom "Counter Directed Energy Weapons", koji se fokusira na borbu protiv visokoenergetskih lasera, mikrovalnog i radio-frekventnog oružja.

Mada se gotovo sva njihova istraživanja još nalaze u tajnosti, poznato je da razvijaju nekoliko metoda zaštite dronova od lasera, među kojima je najjednostavnije prekrivanje dielektričkim ogledalima.

Sićušni sloyevi tih ogledala mogu stvoriti refleksiju od 99,99 posto, odbijati lasere i čuvati dronove, no ta je metoda učinkovita samo u borbi protiv lasera slabije snage, pa bi kod onih visokoenergetskih mala količina energije koja se probije kroz tih 0,01 posto "nereflektivnosti" bila dovoljna da zagrije ogledalo i uzrokuje štetu.

Pored toga, reflektivnost funkcionira samo s određenim valnim dužinama svjetlosti, pa ne bi zaštitila dronove od baš svih mogućih vrsta lasera.

Druga metoda su ablativni materijali koji mogu apsorbirati lasersku energiju i pretvoriti je u plin, čime se stvara svojevrsni štit oko drona.

Treći način koji razvija ONR je nastojanje da se toplina polako kreće kroz tijelo drona, odnosno metoda po nazivom provođenje topline s odgodom. To znači da bi se na dronu trebao naći izolacijski materijal sa zračnim džepovima koji će spriječiti lasersku energiju da dopre do vitalnih dijelova drona i uzrokuje fatalnu štetu.

Metoda koja nije toliko hi-tech, a ONR ju također istražuje je jednostavno aktiviranje dimnih bombi niz vjetar, obzirom da na mnoge lasere nepovoljno utječu magla i dim.  S time eksperimentiraju već i Kinezi.

Među tehnologijama se nalazi i korištenje metamaterijala koji bi trebali u potpunosti zaštititi drona savijanjem svjetla oko njega, no ta je metoda još uvijek u jako ranoj fazi razvoja.

Posebno zanimljiva metoda je "laserom protiv lasera", odnosno korištenje Helios sustava koji detektira i prati izvor laserskih zraka pomoću dva senzora, nakon čega izvor gađa protulaserom koji neće uništiti lasersko oružje, već ga samo zbuniti.

Na kraju treba reći da dronovi imaju još jednu veliku prednost u odnosu na lasere, a to je mogućnost da ih šaljete u velikim jatima, što je američka vojska također već demonstrirala projektom LOCUST. To znači da će laserskom topu biti jako teško porušiti sve dronove ako ih pošaljete na cilj u ogromnom broju, pa im zapravo i ne treba neka posebna zaštita, što će ih učiniti puno jeftinijim i još uvijek dovoljno ubojitim.

Uostalom, tako su i Rusi s možda najlošijim tenkom 2. svjetskog rata (T-34) uspjeli pobijediti njemačke Tigere, jer su ih štancali kao ludi i "grickali" im oklop kao jato malenih pirana kravu (ili čovjeka).