Pitch Drop
Najduži znanstveni eksperiment ikada
Eksperiment australskog Sveučilišta Queensland neprekinuto traje od 1927. godine.
Profesor John Mainstone si nije mogao oprostiti što mu je 1979. zamalo pobjegao trenutak padanja kapi u čašu.
Profesor Thomas Parnell je davne 1927. godine svojim studentima htio demonstrirati kako je katran tekućina, mada na sobnoj temperaturi izgleda kao čvrsta tvar.
Stoga je u lijevak stavio komad katrana, prekrio ga staklenim zvonom, zapečatio i ostavio u kabinetu sveučilišta. Nakon 3 godine (1930.) je otpečatio lijevak, ispod njega postavio čašu, te započeo s praćenjem viskoziteta, s nastojanjem bilježenja kapanja katrana u čašu.
Na njegovu žalost, niti jedan njegov student se nije mogao uvjeriti u to da katran doista može kapati na sobnoj temperaturi, jer je prva kap pala tek nakon 8 godina, a svakoj idućoj je trebalo između 7 i 12 godina da završi u čaši ispod lijevka.
Do danas je ukupno palo 8 kapi, a 2000. godine ih je bilo dovoljno za izračunati viskozitet katrana, pa danas imamo znanstveni podatak da je oko sto milijardi puta više viskozan nego voda.
Mada nitko u ovih 85 godina nije vlastitim očima vidio trenutak kada je neka kap pala u čašu, najbliže od svih je bio profesor John Mainstone, koji je nastavio istraživanja Parnella, uočivši da se jedne večeri 1979., kap katrana nalazila vrlo blizu dna čaše, da bi drugo jutro ustanovio kako je pala u nju.
Mainstone si nije mogao oprostiti što je za tako malo propustio trenutak padanja kapi, a da bi stvar bila još luđa, trenutak padanja osme kapi 2000. godine nije zabilježen ni postavljenom video kamerom, jer se pokvarila baš u trenutku kada je došlo do tog "povijesnog događaja".
Izabrani finalisti natječaja za eksperiment koji će biti proveden u svemiru. Vaš glas će odlučiti o pobjedniku.
Tim europskih srednjoškolaca pobijedio na natjecanju za eksperiment sa Spheres robotima na ISS-u.
Učitavam komentare ...