VIDEO: ESA želi graditi autoceste na Mjesecu

Kada se astronauti vrate na mjesečevu površinu, vjerojatno će se više voziti nego hodati, a da bi vožnja bila sigurna i brza, trebat će im brze i ravne ceste na kojima neće biti fine, abrazivne i ljepljive mjesečeve prašine koja je u doba Apolla začepila opremu i nagrizla svemirska odijela.

Naime, kada je lunarni rover Apolla 17 izgubio stražnji branik, vozilo je postalo toliko prekriveno nanesenom prašinom da je prijetilo da će se pregrijati, sve dok astronauti nisu improvizirali popravak pomoću recikliranih lunarnih karti, a sovjetski rover Lunohod 2 se pokvario upravo zbog pregrijavanja kada mu se radijator prekrio prašinom.

Iz tog razloga ESA je pokrenula projekt pod nazivom PAVER, koji se bavi stvaranjem površina pogodnih za prometovanje topljenjem simulirane mjesečeve prašine snažnim laserom, kao što možete vidjeti u ovom videu.

Ideja o topljenju pijeska za izradu cesta prvi put je predložena za Zemlju, davne 1933. godine, a izvedivost asfaltiranja ceste topljenjem regolita na velikom području istraživao je njemački BAM Institut za istraživanje i ispitivanje materijala u suradnji sa Sveučilištem Aalen  u Njemačkoj, tvrtkom LIQUIFER Systems Group u Austriji i njemačkim Tehnološkim sveučilištem Clausthal, uz potporu Instituta za fiziku materijala u svemiru Njemačkog svemirskog centra DLR.

Konzorcij PAVER upotrijebio je laser s ugljičnim dioksidom od 12 kilovata za topljenje simulirane mjesečeve prašine u staklenu čvrstu površinu, kao način konstruiranja popločanih površina na Mjesecu.

Kroz brojne pokušaje i pogreške, osmislili su strategiju pomoću laserske zrake promjera 4,5 cm za proizvodnju trokutastih geometrijskih oblika sa šupljim središtem promjera približno 20 cm. One bi mogle biti međusobno povezane kako bi stvorile čvrste površine na velikim površinama Mjesečevog tla koje bi mogle poslužiti kao ceste ili platforme za slijetanje.

Tim je otkrio da ponovno zagrijavanje ohlađene staze može uzrokovati njeno pucanje, pa su prešli na geometrije koje uključuju minimalna križanja. Pojedinačni sloj taline dubok je oko 1,8 cm. Izgrađene konstrukcije i ceste mogu biti sastavljene od nekoliko slojeva, ovisno o potrebnim silama opterećenja.

Jens Günster, voditelj Odjela za procese proizvodnje materijala u BAM-u, objašnjava: "Tako velika dubina taljenja za proizvodnju masivnih struktura može se postići samo velikim laserskim točkama."

Tim procjenjuje da bi se platforma za slijetanje od 100 kvadratnih metara debljine 2 cm od gustog materijala mogla izgraditi za 115 dana, dok za izgradnju prometne cestovne infrastrukture na Mjesecu još ne iznose nikakve procjene jer će za to vjerojatno trebati još poboljšati tehnologiju.