Sveučilište Rice
VIDEO: Ugljične nanocijevi u majicama prate vitalne znakove
Vlakna od ugljičnih nanocijevi mogu se ušivati u odjeću kao senzori za praćenje srčanog ritma i za izradu elektrokardiograma.
Znanstvenici i studenti Sveučilišta Rice izradili su pametnu majicu u koju su ušiveni izdržljivi nosivi senzori u obliku provodnih ugljičnih nanocijevi koje omogućuju stabilan električni kontakt s kožom, s ciljem stalnog prikupljanja podataka o srčanoj aktivnosti.
Tehnologija se temelji na ugljičnim nanocijevima koje su istraživači Sveučilišta Rice prvi puta predstavili 2013. godine, čija su glavna svojstva čvrstoća, savitljivost i provodnost topline i elektriciteta.
Vlakna koja je izradio Rice debljine su od samo 22 mikrona sastavljena su od desetina milijardi ugljičnih nanocijevi, a do sada su primjenu našla u slušnim implantatima, savitljivim antenama i drugim aplikacijama.
Znanstvenici su sada koristili stroj za izradu konopaca kako bi upleli nanocijevi u vlakno koje je bilo iste debljine kao običan konac za šivanje. Nakon toga vlakna su se mogla ušivati u majice običnom šivaćom mašinom, a znanstvenici su to činili u cik-cak uzorku kako se ne bi oštećivala prilikom razvlačenja tijekom nošenja.
Istraživači su potom proveli eksperimente koji su uspoređivali sposobnost pametne majice u praćenju ritma srčanih otkucaja s tipičnim monitorom pričvršćenim na prsa i otkrili su da je majica bolje odradila posao. Također su koristili niti kao elektrode za elektrokardiograme i otkrili da majica nudi usporedive performanse s komercijalno dostupnim monitorima s elektrodama, kao što možete vidjeti u ovom videu.
"Majica mora samo biti tijesno pritisnuta na prsa", kaže studentica Rice Lauren Taylor, vodeća autorica studije. "U budućim studijama usredotočit ćemo se na korištenje gušćih zakrpa od niti ugljikovih nanocijevi kako bi imale više površine za kontakt s kožom."
Znanstvenici već zamišljaju niz potencijalnih primjena pametne tkanine koja se može prati u perilici rublja i može se povezati s Bluetooth odašiljačima za prijenos podataka na pametne telefone, ili priključiti na džepni Holterov monitor koji bilježi rad srca. Druge mogućnosti uključuju integriranje antena ili LED svjetala ili prilagođavanje radi praćenja drugih vitalnih znakova, poput ritma disanja.
"Zbog kombinacije vodljivosti, dobrog dodira s kožom, biokompatibilnosti i mekoće, niti od ugljikovih nanocijevi prirodna su komponenta za nosivu elektroniku", navodi autor studije Matteo Pasquali.
Studiju objavljeno u časopisu Nano Letters možete pronaći na ovoj poveznici.
Učitavam komentare ...