Geofizika
Zemljina jezgra se topi
Unutarnja Zemljina jezgra se topi i to se odražava čak i na površinu našeg planeta.
Prema novim otkrićima jezgra Zemlje se naizmjence topi i hladi (ledi).
Zemljina jezgra se proteže 2.400 kilometara promjeru, što otprilike odgovara veličini Mjeseca. Sastoji se od čvrste željezne unutarnje jezgre, iznad koje se nalazi sloj željeza i nikla u tekućem (rastaljenom) stanju, dok se iznad toga nalazi omotačono što nazivamo zemljinom korom, sastavljenom od tektonskih ploča.
Vanjska tekuća jezgra se polako hladi i stvrdnjava, zbog čega se unutarnja svake godine uveća za oko 1 mm.
"Donedavno se pretpostavljalo kako se i unutarnja jezgra u svim svojim dijelovima hladi, pa se zato povećava, no izgleda kako to nije potpuno točno, jer se u pojedinim područjima unutarnja jezgra topi", navodi seizmolog Sebastian Rost sa sveučilišta University of Leeds u Velikoj Britaniji.
Drugim riječima, oticanjem topline u omotač osigurava se stvrdnjavanje vanjske jezgre, čime joj se opseg povećava, ali to nije ujednačen tok.
Hlađenjem Zemljine unutrašnjosti, dolazi do miješanja hladnog i toplog materijala koji se razlijeva naokolo u procesu koji se naziva konvekcija, odnosno usmjereno gibanje ili strujanje fluida, pri čemu se topliji fluid giba prema hladnijem i predaje toplinu okolini. Ta uskomešana masa u jezgri, u sprezi s obrtanjem Zemlje, stvara magnetno polje.
Koristeći računalni model opremljen seizmičkim podacima, znanstvenici su uočili da protok topline na razmeđu jezgre i omotača ovisi o tome što omotač toplinu vrati nazad ka jezgri, pa se na tom mjestu ona rastapa.
Pogled u unutrašnjost Zemlje. U sredini se nalazi željezna čvrsta jezgra, oko nje tekući omotač, potom čvrsti ali porozni plašt i na vrhu krhka i tanka zemljina kora koja nosi sva mora, brda, planine i gradove.
Ukoliko se to usporedi s ukupnom veličinom, čak ukoliko se otopi samo jedan posto površine, to ispadne 200.000 kvadratnih kilometara.
U slučajevima kada se tako nešto desi ispod Afrike ili Pacifika, gdje je najniži omotač topliji od prosjeka, vanjska jezgra se dovoljno zagrije da započne topljenje unutarnje. S druge strane, ispod trusnih područja duž "vatrenog pojasa" (područja s učestalim potresima i vulkanima), koji okružuje najveće vodeno područje na planetu, ohlađeni ostaci oceanskih ploča, umetnuti u donje slojeve omotača, usisavaju dosta topline iz same jezgre pomažući joj da se hladi.
Na određen način čitava dinamika u jezgri Zemlje povezana je s tektonskim pločama, što nije potpuno očigledno samo na osnovu površinskih promatranja, smatra geofizičar Jon Mound s istog sveučilišta.
“ još uvijek nije razjašnjeno kako je došlo do stvaranja magnetnog polja Zemlje, pa bi ovo otkriće moglo postati putokaz znanstvenicima ”
Ovo može razjasniti izvjesne seizmičke anomalije koje ukazuju da vrlo gust tekući sloj okružuje unutarnju jezgru, te objašnjava zašto seizmički valovi nastali potresima putuju brže kroz jedne, a sporije kroz druge dijelove jezgre. Imajući u vidu da porijeklo zemljinog magnetnog polja znanstvenicima još uvijek nije poznato, očekuje se da je sada načinjen veliki korak ka razumijevanju da se ono stvara u samoj jezgri.
Čak i ova najnovija otkrića nisu dokazana, prije svega zato što još nije pouzdano izmjereno koliko topline ispušta jezgra. Sve računalne simulacije nisu potvrdile topljenje, a svaki pokušaj izazivanja toga u prirodnim okolnostima je neizvediv.
Zemljina jezgra se ponaša kao divovski magnet, stvarajući ogromno magnetno polje koje okružuje planet i štiti živi svijet od udarnih valova i štetnog zračenja Sunca.
NASA je svojevremeno prikazala kako magnetosfera izgleda kad se promatra iz svemira. Mada prostiranje magnetnih linija nije vidljivo golim okom, može se izmjeriti osjetljivim senzorima koji broje atomske čestice, naelektrizirane protone i elektrone koji kruže oko našeg planeta.
Na prednjem dijelu magnetosfera je spljoštena, a na zadnjem izdužena, zbog toga što je izložena snažnim udarima sunčevog vjetra koji predstavlja bujicu vrlo brzih čestica koje sa sobom nose magnetski otisak naše zvijezde.
Kao i ozonski sloj, magnetosfera je od suštinske važnosti za opstanak života, zbog toga što smrtonosno sunčevo zračenje vruću plazmu odbija u okolni svemirski prostor.
"Kako bismo mogli točno saznati topi li se doista unutarnja jezgra, morali bismo postaviti čitavu senzorsku mrežu seizmometara oko Zemlje, pogotovo na dno oceana, što je velika tehnološka prepreka", rekao je Mund i dodao kako bi bilo lakše napraviti laboratorijsku opremu koja bi mogla istraživati tlak i temperaturu u uvjetima koji vladaju u unutarnjoj jezgri.
VIDEO
Prema mišljenju mnogih znanstvenika, otkriće Zemljine čvrste jezgre predstavlja jedno od najvećih otkrića u povijesti. Ovaj film će vam ukratko objasniti kako je do tog otkrića došlo.
Znanstvenici Harvardskog Odjela za Zemlju i planetarne znanosti pronašli dokaze da je Zemlja nekada bila planet u cijelosti prekriven ledom.
Potres jačine 5,7 stupnjeva po Richterovoj ljestvici registriran je na zapadnoj obali Meksika, 26 kilometra sjeverozapadno od San Marcosa u meksičkoj državi Guerrero.
Učitavam komentare ...