Spajanje na mrežu Wi-Fi signalom na 72,5 km udaljenosti

Vaš kućni Wi-Fi router u idealnim uvjetima (bez fizičkih prepreka) može poslati signal do udaljenosti od nekih 300 metara. Nakon te udaljenosti signal postane preslab i "nečitljiv" da biste se recimo mogli preko njega spojiti na internet i napucavati s ekipom pri mrežnom igranju CoD-a 4. U stvarnosti, unutar naših domova, zbog zidova i drugih fizičkih prepreka, maksimalna udaljenost je znatno manja, stoga ćete vrlo teško moći "krasti internet" susjedu koji je od vas udaljen dvije ili tri kuće dalje. Uglavnom, možete biti sretni ako vam signal bude dovoljan za bežični pristup routeru unutar kuće, stana, ili do routera prvih susjeda.

Američka kompanija On-Ramp iz San Diega, uz potporu $2.1 milijuna dolara američkog Ministarstva energetike, razvija sustav koji bi u skoroj budućnosti mogao potpuno promijeniti wi-fi tehnologiju. Njihov sustav pod nazivom Ultra-Link Processing (ULP), u stanju je odašiljati i primati signale na istim frekvencijama kao i postojeći wi-fi signali, uz tu razliku što krajnja udaljenost u idealnim uvjetima iznosi čak 72,5 km.

Ovakvo drastično povećanje udaljenosti ULP zahvaljuje naprednim moćnim algoritmima koji signale čine vrlo otpornim na smetnje. Pored toga, osim što znatno povećava udaljenost, ULP troši i znatno manje energije.

Naravno, u svemu tome nažalost postoji i caka. Naime, ULP nije u stanju postizati brzine prijenosa podataka od 2, 3, 5 ili više megabita u sekundi kao normalni broadband ili wi-fi, već je ograničen na 50 bitova u sekundi, što je do stotinu tisuća puta manje.

Stoga se tehnologija On-Rampa još uvijek ne može smatrati pravom wi-fi revolucijom, već će koristiti za uređaje koji ne traže razmjenu velikih količina podataka i za područja gdje klasična wi-fi mreža ne funkcionira. Zbog mogućnosti da se signal može interpretirati čak i ako je slabiji od okolne buke i šuma, ULP funkcionira uspješno čak i pod zemljom.

U svakom slučaju razvoj ove tehnologije trebamo pozorno pratiti, jer je lako moguće kako će se finim ugađanjem njihovih algoritama i signala, postepeno povećavati brzine i količine podataka, pa tako i bežični death-match lan party koji pokriva ekipu iz čitavog grada, jednog dana možda postane stvarnost.