Čitanje je recikliralo ključnu regiju mozga čovjeka

Ljudi su započeli razvijati sustave za čitanje i pisanje unazad nekoliko tisuća godina. Sposobnost čitanja nas je uvelike udaljila od drugih vrsta životinja, no nekoliko tisuća godina je prekratko razdoblje da bi naš mozak razvio nove regije mozga koje služe za tu zadaću. 

Studija neuroznanstvenika MIT-a ukazuje da su se ti dijelovi našeg mozga u originalu koristili za druge svrhe, prvenstveno u vezi prepoznavanja objekata, a potom su "reciklirani" za čitanje.   

Istraživanje je ukazalo da čak i kod neljudskih primata koji ne znaju čitati, dio mozga pod nazivom inferotemporalni korteks omogućuje izvođenje zadaća poput razlikovanja riječi od besmislenih riječi, ili izdvajanje specifičnih slova iz riječi.

Studija provedena fMRI-em (funkcionalnim snimanjem magnetskom rezonancom), otkrile su regiju mozga pod nazivom VWFA (visual word form area), koja se uključuje kada mozak procesira pročitanu riječ. Ta regija je smještena u donjoj temporalnoj kori (IT korteksu), dijelu vizualnog korteksa koji je odgovoran za prepoznavanje objekata.

Istraživači su bilježili neuronsku aktivnost s oko 500 neuronskih mjesta u IT korteksu majmuna makakija dok su gledali oko 2.000 nizova slova, od kojih su neki bili engleske riječi, a neki besmisleni nizovi.

Potom su te neuralne podatke ubacivali u jednostavni računalni model pod nazivom linearni klasifikator. Model je učio kombiniranje unosa sa svakog od 500 neuralnih mjesta kako bi predvidio je li niz slova koji je potakao taj obrazac aktivnosti riječ ili ne. Iako životinja sama ne obavlja taj zadatak, model djeluje kao "stand-in" koji koristi neuronske podatke za generiranje ponašanja.

Model je bio uspješan u razdvajanju pravih riječi od besmislenih u nekih 70 posto slučajeva.

Otkrića ukazuju da je IT korteks posebno prikladan da se promijeni zbog vještina koje su potrebne za čitanje i podržavaju hipotezu da su neki mehanizmi čitanja izgrađeni na visoko razvijenim mehanizmima za prepoznavanje predmeta.

Istraživači sada planiraju osposobiti životinje da obavljaju ortografske zadatke i žele mjeriti kako se njihova neuronska aktivnost mozga mijenja dok uče zadatke.

Ovo ne znači da će majmuni naučiti čitati, ali bismo mogli saznati kako smo se mi naučili služiti pismom.