Nova karta otkriva led na Marsu

Zakopani led bit će vitalni resurs za prve ljude koji su kročili na Mars, služit će kao pitka voda i ključni sastojak za raketno gorivo. Ali to bi također bila glavna znanstvena meta, jer astronauti ili roboti mogli bi jednog dana bušiti jezgre leda kao što to rade znanstvenici na Zemlji, otkrivajući klimatsku povijest Marsa i istražujući potencijalna staništa (u prošlosti ili sadašnjosti) za život mikroba.

Potreba za traženjem podzemnog leda javlja se jer tekuća voda nije stabilna na površini Marsa. Atmosfera je toliko tanka da voda odmah isparava. Na polovima Marsa ima dosta leda, većinom od vode, iako se može pronaći i ugljični dioksid ili suhi led, ali ta su područja prehladna da bi astronauti mogli dugo preživjeti.

Tu na scenu stupa projekt mapiranja podzemnog vodenog leda pod nazivom SWIM (Subsurface Water Ice Mapping on Mars) koji financira NASA. Pod vodstvom Planetary Science Instituta u Tucsonu, Arizona, kojim upravlja NASA-in Laboratorij za mlazni pogon u južnoj Kaliforniji, projekt SWIM prikuplja podatke iz nekoliko NASA-inih misija, uključujući Mars Reconnaissance Orbiter (MRO), 2001 Mars Odyssey i sada neaktivni Mars Global Surveyor.

Koristeći kombinaciju skupova podataka, znanstvenici su identificirali najvjerojatnija mjesta za pronalazak marsovskog leda kojima bi buduće misije mogle pristupiti s površine, a među njima su i udarni krateri koji otkrivaju led.

Instrumenti na ovim svemirskim letjelicama otkrili su nešto što izgleda kao mase podzemne smrznute vode duž srednjih geografskih širina Marsa. Sjeverne srednje geografske širine posebno su privlačne jer imaju gušću atmosferu od većine drugih regija na planetu, što olakšava usporavanje svemirske letjelice koja se spušta. Idealna mjesta za slijetanje astronauta bila bi na najjužnijem rubu ove regije, dovoljno daleko sjeverno da bi bilo leda, ali dovoljno blizu ekvatora da se osiguraju najtoplije moguće temperature za astronaute u ledenom području.

Prethodne iteracije karte oslanjale su se na snimače slika niže rezolucije, radare, termalne mapere i spektrometre, koji svi mogu nagovijestiti zakopani led, ali ne mogu izravno potvrditi njegovu prisutnost ili količinu. Za ovu posljednju SWIM kartu znanstvenici su se oslonili na dvije kamere više rezolucije na orbitalnoj letjelici MRO. Podaci kamere korišteni su za daljnje pročišćavanje karata sjeverne hemisfere i, po prvi put, HiRISE (High-Resolution Imaging Science Experiment) podaci su uključeni kako bi se pružila najdetaljnija perspektiva granične linije leda što je moguće bliže ekvatoru.

Znanstvenici rutinski koriste HiRISE za proučavanje novih udarnih kratera uzrokovanih meteoroidima koji su možda iskopali komade leda. Većina ovih kratera nema  više od 10 metara u promjeru, iako je 2022. HiRISE snimio udarni krater širok 150 metara koji je otkrio matičnu gomilu leda koja se skrivala ispod površine .

Osim utjecaja koji izlažu led, nova karta uključuje opažanja HiRISE-a takozvanog "poligonalnog terena", gdje sezonsko širenje i skupljanje podzemnog leda uzrokuje stvaranje poligonalnih pukotina na tlu. Vidjeti ove poligone koji se protežu oko svježih, ledom ispunjenih udarnih kratera još je jedan pokazatelj da je ispod površine na tim lokacijama skriveno još leda.

SWIM-ovi znanstvenici nadaju se da će projekt poslužiti kao temelj za predloženu misiju Mars Ice Mapper  orbiter koji bi bio opremljen snažnim radarom posebno dizajniranim za traženje leda blizu površine.