Sveučilište u Queenslandu
Toksin gusjenice za nove terapije protiv raka
Istrživači su otkrili da otrov jedne vrste gusjenica može bušiti rupe u stanicama raka.
Istraživači sa Sveučilišta u Queenslandu otkrili su da otrov gusjenice gusjenice vrste Megalopyge opercularis ima iznenađujuće podrijetlo i da bi mogao biti ključan za isporuku lijekova koji spašavaju život, kao što objašnjavaju u ovom videu.
Tim predvođen dr. Andrewom Walkerom i profesorom Glennom Kingom s Instituta za molekularnu bioznanost otkrio je da toksini u otrovu gusjenica buše rupe u stanicama na isti način kao i toksini koje proizvode bakterije koje uzrokuju bolesti kao što su E. coli i Salmonela.
"Bili smo iznenađeni kada smo otkrili da je otrov ove gusjenice potpuno drugačiji od svega što smo prije vidjeli kod kukaca", rekao je dr. Walker. "Kada smo to bolje pogledali, vidjeli smo proteine koji su bili vrlo slični nekim bakterijskim toksinima od kojih se razbolite."
Ova vrsta bakterijskih toksina veže se za površinu stanica i skuplja u strukture nalik na krafne koje tvore rupe.
Gusjenica Megalopyge opercularis porijeklom je iz Sjeverne Amerike, gdje se često nalazi u stablima hrasta ili brijesta. Možda izgleda bezopasno, ali njezine duge čekinje poput dlake skrivaju otrovne bodlje koje mogu zadati mučan ubod sličan dodirivanju gorućeg ugljena ili ozljedi tupim predmetom, često šaljući žrtve u bolnicu.
"Mnoge gusjenice razvile su sofisticiranu obranu od grabežljivaca, uključujući kapljice cijanida i obrambena ljepila koja uzrokuju jaku bol, a mi smo zainteresirani razumjeti kako su svi oni povezani", rekao je dr. Walker. "Otrovi su bogati izvori novih molekula koje bi se mogle razviti u lijekove budućnosti, pesticide ili koristiti kao znanstvena sredstva. Toksini koji buše rupe u stanicama imaju poseban potencijal u isporuci lijekova zbog svoje sposobnosti ulaska u stanice. Možda postoji način da se molekula projektira tako da usmjeri korisne lijekove na zdrave stanice ili da selektivno ubije stanice raka.", navodi dr. Walker.
Istraživanje objavljeno u časopisu PNAS možete pronaći na ovoj poveznici.
Učitavam komentare ...