VIDEO: Materijal na bazi bilja je jak ali razgradiv

Vilice, žlice, noževi, tanjuri, slamke i drugi jednokratni predmeti od plastike predstavljaju velike zagađivače prirode pa se stalno razvijaju novi materijali koji će imati jednaka svojstva čvrstoće kao plastika, no moći će se jednostavno biorazgraditi ili reciklirati.

Predvođen profesorom Scottom Phillipsom, tim sa Sveučilišta Boise State u Idahu, za izradu materijala s tim karakteristikama koristio je supstancu poznatu kao izomalt.

Dobiven iz šećerne repe, to je granulirani šećerni alkohol koji se naširoko koristi kao zamjena za konvencionalni rafinirani šećer. Izomalt također koriste pekari za stvaranje ukrasnih struktura na slasticama koje su krute ali krte te se brzo tope u vodi.

U nastojanju da pojačaju čvrstoću materijala, znanstvenici su prvo zagrijali izomalt do tekućeg stanja, zatim dodavali ili čistu celulozu biljnog podrijetla, mješavinu celuloze i piljevine ili brašno od drva u prahu. Korištenjem konvencionalne opreme za proizvodnju plastike, sve tri smjese su naknadno ekstrudirane u kuglice koje su zatim zagrijavane i oblikovane u predmete kao što su tanjurići i šahovske figure, kao što možete vidjeti u ovom videu.

U sva tri slučaja aditivi su udvostručili snagu izomalta, čineći ga jačim od plastike poput polietilen tereftalata (PET) i polivinil klorida (PVC). Ipak, predmeti su još uvijek bili relativno lagani i otopljeni su u roku od nekoliko minuta nakon što su stavljeni u vodu.

S obzirom na činjenicu da neki ljudi možda ne žele da se materijal tako brzo otapa, istraživači su nastavili premazivati ​​neke od tanjurića slojem prirodne plastomerne smole, odnosno šelaka i celuloznog acetata.

Ti obloženi tanjurići izdržali su uranjanje u vodu do sedam dana, ali su se i dalje brzo otapali nakon što bi se razbili kako bi smjese izomalta bile izložene vodi. Ono što je važno, tekući materijal se zatim mogao ponovno iskoristiti i oblikovati u nove objekte koji su bili jednako jaki kao i originali.

Znanstvenici se sada nadaju da bi se tehnologija mogla upotrijebiti za proizvodnju proizvoda koji se zgnječe i poprskaju vodom nakon što se odbace. Čak i kad bi takvi predmeti dospjeli na odlagalište netaknuti, stvaranje čak i najmanje pukotine na njima na kraju bi dovelo do njihovog otapanja, odnosno biorazgradnje

Rad o istraživanju objavljen u časopisu ACS Sustainable Chemistry & Engineering možete pronaći na ovoj poveznici.