Webb teleskop otkrio vodu u rijetkom kometu

NASA-in svemirski teleskop James Webb omogućio je još jedno dugo traženo znanstveno otkriće. Koristeći Webbov NIRSpec (Near-Infrared Spectrograph) instrument, astronomi su prvi put potvrdili plin – posebno vodenu paru – oko kometa u glavnom asteroidnom pojasu, što ukazuje da se vodeni led iz prvobitnog Sunčevog sustava može sačuvati u tom području. Međutim, uspješno otkrivanje vode dolazi s novom zagonetkom: za razliku od drugih kometa, komet 238P/Read nije imao ugljični dioksid koji se može detektirati.

Otkrivanje vodene pare na kometu svemirskim teleskopom James Webb glavno je mjerilo u proučavanju kometa glavnog asteroidnog pojasa i u širem istraživanju porijekla obilja vode na Zemlji.

"Naš svijet natopljen vodom, koji vrvi životom, predstavlja misterij jer nismo sigurni kako je sva ova voda dospjela ovdje", rekla je Stefanie Milam, zamjenica Webb projekta za planetarnu znanost i koautorica studije koja izvještava o nalazu. "Razumijevanje povijesti distribucije vode u Sunčevom sustavu pomoći će nam da razumijemo druge planetarne sustave i mogu li oni biti na putu da udome planet sličan Zemlji", dodala je.

Komet Read je komet glavnog pojasa asteroidnog pojasa, koji povremeno prikazuje aureolu ili komu i rep. Sami kometi glavnog pojasa prilično su nova klasifikacija, a komet Read bio je jedan od izvorna tri kometa korištena za uspostavljanje kategorije. Prije toga se smatralo da kometi borave u Kuiperovom pojasu i Oortovom oblaku, iza orbite Neptuna, gdje se njihov led mogao sačuvati dalje od Sunca. Smrznuti materijal koji isparava dok se približava Suncu je ono što kometima daje njihovu prepoznatljivu komu i rep, po čemu se razlikuju od asteroida. Znanstvenici su dugo nagađali da bi vodeni led mogao biti sačuvan u toplijem asteroidnom pojasu, unutar Jupiterove orbite, ali konačni dokaz je bio nedostižan - sve do Webba.

"U prošlosti smo vidjeli objekte u glavnom pojasu sa svim karakteristikama kometa, ali samo s ovim preciznim spektralnim podacima iz Webba možemo reći da je definitivno vodeni led taj koji stvara taj efekt", objasnio je astronom Michael Kelley sa Sveučilišta Maryland, glavni autor studije.

"S Webbovim promatranjem kometa Read, sada možemo pokazati da se vodeni led iz ranog Sunčevog sustava može sačuvati u asteroidnom pojasu", rekao je Kelley.

Nedostatak ugljičnog dioksida bio je veće iznenađenje. Obično ugljični dioksid čini oko 10 posto hlapljivog materijala u kometu koji može lako ispariti sunčevom toplinom. Znanstveni tim predstavlja dva moguća objašnjenja za nedostatak ugljičnog dioksida. Jedna je mogućnost da je komet Read imao ugljični dioksid kad je nastao, ali ga je izgubio zbog visokih temperatura.

"Ugljični dioksid isparava lakše od vodenog leda i mogao bi iscuriti kroz milijarde godina", rekao je Kelley. Alternativno, rekao je, komet Read je možda nastao u posebno toplom džepu Sunčevog sustava, gdje nije bilo dostupnog ugljičnog dioksida. 

"Sljedeći korak je prelazak na istraživanje izvan kometa Reada kako bismo vidjeli usporedbu drugih kometa glavnog pojasa", kaže Heidi Hammel, astronom iz Udruge sveučilišta za istraživanje u astronomiji (AURA), voditeljica Webbovih Guaranteed Time Observations promatranja za objekte Sunčevog sustava i koautorica studije. "Ovi objekti u asteroidnom pojasu su mali, a s Webbom konačno možemo vidjeti što se s njima događa i izvući neke zaključke. Nedostaje li i drugim kometima glavnog pojasa ugljičnog dioksida? U svakom slučaju, bit će uzbudljivo saznati," navodi Hammel.

Studiju objavljenu u časopisu Nature možete pronaći na ovoj poveznici.