Na asteroidu otkriveni građevni blokovi života

Znanstvenici koji analiziraju više od 120 grama uzoraka prikupljenih NASA-inom misijom OSIRIS-REx s asteroida Bennu, otkrili su da uzorci regolita sadrže mnoge bitne sastavne dijelove života. 

Ove molekule uključuju 14 od 20 aminokiselina za izgradnju proteina koje se nalaze u životu na Zemlji, svih pet nukleotidnih baza koje se nalaze u DNK i RNK te amonijak. Uzorci također sadrže soli bogate natrijem, što sugerira da je Bennuovo matično tijelo od kojeg potiče asteroid, sadržavalo dovoljno vode za proizvodnju salamure. 

"Bennu sadrži mnogo preteča građevnih blokova života, zajedno s dokazima da dolazi iz drevnog vlažnog svijeta i sadrži materijale koji upućuju na to da je Bennu putovao iz najhladnijih područja Sunčevog sustava", rekao je Nicky Fox, pridruženi administrator NASA-ine znanstvene misije. 

"Želim naglasiti da njihova otkrića ne pokazuju dokaze o životu samom," upozorio je Fox, "ali sugeriraju da su uvjeti potrebni za pojavu života vjerojatno bili široko rasprostranjeni u ranom Sunčevom sustavu. To, naravno, povećava izglede da se život mogao formirati na drugim planetima." 

"Prvo smo napravili ono što zovemo 'Bennu čaj'," rekao je Danny Glavin , astrobiolog i viši znanstvenik za povrat uzoraka u NASA-inom Goddard Space Flight Centru u Greenbeltu. "Uzeli smo uzorke, prokuhali smo ih u vodi i kiselinama ekstrahirati organske spojeve kako bismo napravili ovaj 'čaj', koji smo zatim analizirali pomoću nekoliko različitih tehnika spektrometrije mase kako bismo identificirali organske molekule." 

Analize su otkrile da Bennu uzorci sadrže 33 poznate aminokiseline, uključujući 14 od 20 aminokiselina za izgradnju proteina koje koristi život na Zemlji i 19 neproteinskih aminokiselina. Uzorci su također sadržavali visoke koncentracije amonijaka, formaldehida, karboksilnih kiselina i policikličkih aromatskih ugljikovodika, koji svi doprinose biološkim procesima. Štoviše, uzorci su također sadržavali svih pet nukleobaza pronađenih u DNK i RNK, adenin, gvanin, citozin, timin i uracil, zajedno s oko 10.000 kemijskih vrsta koje sadrže dušik.

"Pronašli smo stvarno složenu juhu od organskih molekula", rekao je Glavin.

Koncentracija amonijaka u Bennuu bila je oko 75 puta veća nego što je pronađeno u uzorcima s asteroida Ryugu, koje je sakupila i vratila na Zemlju misija Hayabusa2 Japanske agencije za istraživanje svemira 2020. Visoke razine amonijaka u Bennuu dodaju dokaze da je Bennuovo roditeljsko tijelo nastalo u vanjskom Sunčevom sustavu gdje je led amonijaka stabilniji prije nego što je migrirao bliže Suncu.

Bennuov regolit također je sadržavao raznolik niz soli, uključujući soli bogate natrijem, karbonate, fosfate i sulfite, koji su samo rijetko viđeni u palim meteoritima. Neke od soli bile su jasno taložene na vrhu glinenih materijala u prugama nalik na vene.

"Na Zemlji se te naslage soli stvaraju u jezerima na površini," rekao je Tim McCoy, znanstvenik za minerale i kustos meteorita u Nacionalnom prirodoslovnom muzeju Smithsonian u Washingtonu. "To vjerojatno nije bio slučaj s Bennuovim matičnim asteroidom. Postojalo je nešto poput blatne površine koja je imala džepove tekućine ili žile tekućine, možda samo nekoliko stopa široke, ispod površine, i unutar tih pukotina došlo je do isparavanja. Voda je nestala na površini, a ovi minerali su ostali."

Ovi obrasci soli, koje tim nije očekivao pronaći, u skladu su s drugim dokazima da je Bennuov roditeljski asteroid imao dovoljno vode dovoljno dugo u svojoj prošlosti da promijeni svoju mineralologiju.

"Otkriće salamure ključno je za razumijevanje podrijetla života u Sunčevom sustavu", rekao je Ahmed Mahjoub, planetarni znanstvenik u Laboratoriju za mlazni pogon u Pasadeni, Kalifornija. "Evaporiti bogati solju stvaraju okruženja idealna za očuvanje i koncentriranje organskih molekula , uključujući građevne blokove života poput aminokiselina i nukleotida."

Činjenica da Bennu sadrži sličan bioesencijalni materijal otkriven drugdje u Sunčevom sustavu potvrđuje da su građevni blokovi života prilično rašireni, dodao je Mahjoub.

Ova otkrića su objavljena u znanstvenom radu časopisu Nature Astronomy.