Napredni sustav praćenja testiran u staračkom domu

Mada se širom svijeta već duže vremena testiraju sustavi čiji napredni algoritmi omogućuju prepoznavanje ljudi i njihovo praćenje, znanstvenici Sveučilišta Carnegie Mellon, prvi puta su jedan takav sustav testirali u praktičnoj primjeni, prateći 13 stanara jednog staračkog doma.

Znanstvenici ovaj sustav uspoređuju s Marauderovom mapom iz Harry Pottera, čija magija omogućuje praćenje na vrlo sličan način kao što funkcioniraju njihovi algoritmi.

Ovaj sustav koristi sliku iz brojnih kamera postavljenih u prostor staračkog doma, te prepoznavanje određenih osoba i praćenje njihovog kretanja izvodi prikupljanjem više "tragova" iz slike, uključujući boju odjeće, putanje kretanja, te dakako prepoznavanje lica.

Znanstvenici kažu kako su njihovi "multi-camera, multi-object tracking" algoritmi doživjeli velika unaprjeđenja, te su locirali aktualne pozicije osoba unutar jednog metra tijekom 88 posto vremena, što je znatno više u odnosu na starije algoritme koji postižu učinkovitost između 35 i 56 posto vremena praćenja.

Mada se u današnje vrijeme mnogim ljudima diže kosa na glavi već na samo spominjanje sustava prepoznavanja i praćenja ljudi, znanstvenici kažu kako im cilj nije postati Veliki brat, već je njihov sustav namijenjen njegovateljima starijih osoba, kako bi ih upozorio o određenim ponašanjima koja indiciraju na njihovo zdravstveno stanje, te navode kako su sve osobe uključene u studiju pristale dragovoljno sudjelovati u istraživanju sustava praćenja.

Pored toga znanstvenici kažu kako bi se sustav automatskog praćenja mogao koristiti na aerodromima, javnim unutrašnjim prostorima, te drugim područjima u kojima je važno provoditi posebne sigurnosne mjere.

Znanstvenik Carnegie Mellona Alexander Hauptmann navodi kako se sustav u staračkom domu počeo testirati još 2005. godine, te su u to vrijeme mislili kako će prepoznavanje i praćenje ljudi biti jednostavan posao, no pokazalo se da je to vrlo teška i izazovna zadaća, pa su stoga proveli dugo vremena u razvijanju matematičkih modela koji omogućuju prepoznavanje karakteristika lica, ili uzoraka i boja odjeće koje se često miješaju na slici.

Stoga im je trebalo punih 8 godina da naprave softver koji će sliku snimljenu s 15 kamera analizirati na taj način da omogući precizno praćenje, a video filmovi iz staračkog doma koje su za to koristili nisu bili dužeg trajanja od 6 minuta.

U idućoj fazi testiranja, znanstvenici žele produžiti uspješnost ove tehnike na duže razdoblje, što bi trebalo rezultirati preciznim praćenjem u realnom vremenu, a istražuju i druge načine detektiranja osoba koje bi donekle očuvale privatnost, poput snimanja i prepoznavanja samo vanjskih kontura i informacija o udaljenostima korištenjem dubinskih kamera nalik Kinectu.

Znanstvenici će ovaj znanstveni rad prezentirati 27. lipnja na Computer Vision and Pattern Recognition konferenciji u Portlandu. 

Izvor: Carnegie Mellon News